“Pročitao sam na vašem portalu Moje vrijeme priču o Evi i njenom suprugu i na neki način sam se osjetio povezan s pričom. Supruga i ja imamo djecu, no četiri para iz našeg društva nisu imali sreću da im se put do roditeljstva dogodi jednostavno i u trenutku kad su htjeli, mislim da je to bilo iz medicinskih razloga”, započeo je svoje pismo gospodin Miroslav.
Često su se družili, piše nam, te su ih pozivali na dječje rođendane i proslave dok su im djeca bila mala. “Vidjeli smo koliko im je teško na tim druženjima s našom djecom. Međusobno smo svi i kumski povezani baš preko djece”, doznajemo. Potom je opisao koliko je trnovit put do roditeljstva bio za neke od tih supružnika.
Odluka o posvojenju
“Godinama su pokušavali dobiti djecu, prošli su kroz niz ciklusa medicinski potpomognute oplodnje, a sve bez uspjeha. Bili su očajni, svi već u kasnim tridesetima. I nekako je na jednom našem druženju na kojem smo bili svi, netko pitao jesu li razmišljali o posvojenju. Prvo je nastao muk, a onda su gotovo uglas rekli da ne žele doživjeti još jedno razočarenje”, otkriva nam Miroslav.
“Kucao im je tada već ozbiljno biološki sat i mi smo im tada ozbiljnim tonom ponovili neka probaju s posvojenjem. Obećali smo im da ćemo im pomoći u svakom segmentu njihovih napora. I eto da ne duljim, otišli u referentne centre za socijalnu skrb i započeli s prikupljanjem obilne dokumentacije i provjera. Taj process traje mjesecima, a može i godinama. U međuvremenu se kod dva para dogodila trudnoća. Liječnik je jednom paru rekao da je sve sjelo na svoje mjesto nakon što su se rasteretili onog – moramo.”
Ne treba gubiti nadu
Na kraju je jedan par, piše nam, uspio posvojiti djete i to u zadnji čas, zbog godina. Tu, naime, postoje zakonska ograničenja. “Upravo su godine kumovale tome da i četvrti naši kumovi ne uspiju posvojiti dijete. Dvije su godine ganjali papirologiju. Smatram da process posvojenja ipak treba pojednostaviti, uz sve provjere, preglede i slično. To smije trajati mjesecima, ali ne se odužiti na godine. Tako će i više djece dobiti priliku imati roditelje”, napominje.
Danas svi osim tog jednog para, piše na kraju pisma, imaju prekrasnu odraslu djecu. “Jedan od parova koji su uspjeli dobiti biološko dijete, ubrzo su dobili i drugo. I zato ovim pismom svima želim poručiti neka ne gube nadu u borbi za roditeljstvo, jer život često piše i lijepe romane”, zaključuje naš čitatelj Miroslav.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
