Ljudi u penziji hrmbaju dok se ne sruše: ‘Radim sa 73 godine i liječim rak’

Gospođa Marija svjedoči nam da je uz tešku bolest dočekala sedmo desetljeće života. “Imam 73 godine živim sama u gradu koji se spominje kao naša turistička krema. Tu sam odradila radni vijek dug 34 godine. Radila sam u ugostiteljstvu, u kuhinji. Godinama sam bila podstanarka i uz vrlo malu plaću sam kao samohrana majka školovala sina”, piše nam gospođa Marija koju život nije mazio.

S obzirom na teške životne uvjete, a u vrijeme dok je bilo više socijalne osjetljivosti, dobila je naposljetku od firme u kojoj je radila, otkriva nam, mali stančić koji je bio gotovo derutan.

“Stančić je zahtijevao podosta ulaganja, ali ja sam bila sretna i s tim, samo da nisam podstanarka. Sin mi je u međuvremenu završio ugostiteljsku školu, ali nakon godinu dana počeo je prokleti rat. Odveli su ga kad je imao 19 godina. Bio je ranjen, a nikad ništa nije dobio od naše države. Na kraju je razočaran otišao u inozemstvo”, opisuje nam gospođa Marija.

Muke ne prestaju

Tu njezine muke ne prestaju jer se sin u stranoj zemlji nije usrećio, a počeci su mu bili teški. “Nije se najbolje snašao i na žalost niti sam ja njemu mogla pomoći, niti on meni da lakše preživim sama s 350 eura mirovine, od koje mi 110 pojedu samo režije. A kad moj sin nije zadovoljan, ne mogu biti ni ja mirna i zadovoljna”, požalila se.

Kako bilo, sin se naposljetku oženio. “To je tako tipično za naše ljude, ožene se ili udaju za stranca i ostanu vani, a roditelji u domovini sami. S vremenom se i sin srećom malo oporavio i sad živi tamo sa ženom i dvoje mojih krasnih unuka. No, na žalost ja sam se još prije 13 godina ozbiljno razboljela i morala sam u prijevremenu mirovinu i zato je ona tako mala”, objasnila je gospođa Marija.

Tek je prošle godine prvi put dobila pomoć od države, i to 600 kuna (80 eura) energetskog dodatka, te dodatak za Božić i Uskrs. “Sve to čovjeku nije dosta da preživi. Zato želim reći da sam ja, iako sam imala četiri operacije i onkološki sam pacijent, bila primorana ići raditi na sezonu i to na četiri sata. Time sam si pomogla koliko je bilo moguće”, svjedoči nam o sve samo ne lagodnom životu naša 73-godišnja čitateljica. Za kraj umirovljenicima još poručuje: “Pamet u glavu na sljedećim izborima!”