Prati nas

Povjerljivo

živjeti se mora

Ljudi u penziji hrmbaju dok se ne sruše: ‘Radim sa 73 godine i liječim rak’

Kad sve poplaća, gospođi Mariji u skupom gradiću na hrvatskoj obali ostane oko 200 eura mirovine. Onkološki je bolesnik i svi znamo da je liječenje financijski zahtjevno ako si iole želimo dodatno ojačati organizam. Zato mora raditi, iako je odavno u penziji zbog četiri operacije i teške bolesti.

Objavljeno

|

Gospođa Marija, 73-godišnja borac, svjedoči o životu uz tešku bolest i nisku mirovinu. Sama je preživjela rat, podizala sina samohrano, a danas živi s 350 eura mirovine. Stan dobiven od firme bio je skroman, ali njezin dom. Sin je otišao u inozemstvo nakon rata, a muke nisu prestale. Unatoč bolesti, radila je sezonski. Prošle godine je prvi put dobila državnu pomoć, ali smatra da nije dovoljna. Uz poruku "Pamet u glavu na sljedećim izborima!" dijeli svoju priču o borbi i preživljavanju. #ŽivotnaPriča #Mirovina #Borba #SocijalnaPravda
ilustracija: S. Bura/mj

Gospođa Marija svjedoči nam da je uz tešku bolest dočekala sedmo desetljeće života. “Imam 73 godine živim sama u gradu koji se spominje kao naša turistička krema. Tu sam odradila radni vijek dug 34 godine. Radila sam u ugostiteljstvu, u kuhinji. Godinama sam bila podstanarka i uz vrlo malu plaću sam kao samohrana majka školovala sina”, piše nam gospođa Marija koju život nije mazio.

S obzirom na teške životne uvjete, a u vrijeme dok je bilo više socijalne osjetljivosti, dobila je naposljetku od firme u kojoj je radila, otkriva nam, mali stančić koji je bio gotovo derutan.

“Stančić je zahtijevao podosta ulaganja, ali ja sam bila sretna i s tim, samo da nisam podstanarka. Sin mi je u međuvremenu završio ugostiteljsku školu, ali nakon godinu dana počeo je prokleti rat. Odveli su ga kad je imao 19 godina. Bio je ranjen, a nikad ništa nije dobio od naše države. Na kraju je razočaran otišao u inozemstvo”, opisuje nam gospođa Marija.

Oglas

Muke ne prestaju

Tu njezine muke ne prestaju jer se sin u stranoj zemlji nije usrećio, a počeci su mu bili teški. “Nije se najbolje snašao i na žalost niti sam ja njemu mogla pomoći, niti on meni da lakše preživim sama s 350 eura mirovine, od koje mi 110 pojedu samo režije. A kad moj sin nije zadovoljan, ne mogu biti ni ja mirna i zadovoljna”, požalila se.

Kako bilo, sin se naposljetku oženio. “To je tako tipično za naše ljude, ožene se ili udaju za stranca i ostanu vani, a roditelji u domovini sami. S vremenom se i sin srećom malo oporavio i sad živi tamo sa ženom i dvoje mojih krasnih unuka. No, na žalost ja sam se još prije 13 godina ozbiljno razboljela i morala sam u prijevremenu mirovinu i zato je ona tako mala”, objasnila je gospođa Marija.

Tek je prošle godine prvi put dobila pomoć od države, i to 600 kuna (80 eura) energetskog dodatka, te dodatak za Božić i Uskrs. “Sve to čovjeku nije dosta da preživi. Zato želim reći da sam ja, iako sam imala četiri operacije i onkološki sam pacijent, bila primorana ići raditi na sezonu i to na četiri sata. Time sam si pomogla koliko je bilo moguće”, svjedoči nam o sve samo ne lagodnom životu naša 73-godišnja čitateljica. Za kraj umirovljenicima još poručuje: “Pamet u glavu na sljedećim izborima!”

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.