Jesu li nekrštenima vrata raja zatvorena i što je s djecom koja nisu krštena?

“Jedan je svećenik nedavno govorio da ćemo jednoga dana na nebu sresti djecu koja su pobačena, a s druge su me strane učili da nitko tko nije kršten nije spašen. Što je s onima koji nisu imali priliku krstiti se? Može li se spasiti, doći u raj, osoba koja nije krštena?”

Pitanje je to koje je dugovječnom katoličkom tjedniku Glas Koncila postavila čitateljica koja se predstavila kao Jelena iz Zagreba. I sami svjedočimo da naše čitateljice relativno često razmišljaju o ovoj materiji, budući da su nam se u nekoliko navrata žalile da ne mogu pronaći zajednički jezik sa svojom djecom oko krštenja unučadi. Uglavnom, dok starije generacije misle da je krštenje djeteta nešto što se neodgodivo mora obaviti, mlađe generacije su ležernije po tom pitanju. A što je odgovorio Glas Koncila pročitajte u nastavku.

Ako su mogli zatražiti taj sakrament, nužan je

O nužnosti krsta govori nam Katekizam Katoličke Crkve u paragrafima od 1257 do 1261, navodeći pod brojem 1257 da sam Gospodin tvrdi kako je krst nužan za spasenje, i to onih kojima je evanđelje naviješteno i onih koji su imali mogućnost da zatraže taj sakrament. Crkva ne pozna drugoga sredstva osim krsta da zajamči ulazak u vječno blaženstvo; zbog toga pazi da ne zanemari poslanja što ga je primila od Gospodina, tj. da “iz vode i Duha nanovo rađa” sve koji mogu biti kršteni.

Ako su podnijeli smrt radi vjere, kršteni su

U sljedećem broju Katekizam naučava da je Crkva oduvijek čvrsto uvjerena da su svi koji su podnijeli smrt radi vjere, premda nisu primili krštenje, kršteni svojom smrću za Krista i s njime. Krst krvlju, kao i želja za krštenjem, donose plod krštenja, a da po sebi nisu sakrament. Broj 1259 govori pak o katekumenima koji umru prije krštenja, a da je postojala njihova izričita želja da ga prime, sjedinjena s kajanjem za grijehe i s ljubavlju, što im jamči spasenje koje nisu mogli primiti po sakramentu.

I oni koji ne znaju za Kristovo evanđelje mogu biti spašeni

U broju 1260 navodi se da je Krist umro za sve i da je konačan čovjekov poziv stvarno samo jedan, i to božanski, pa onda treba držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže vazmenomu otajstvu tako da svaki čovjek koji, ne znajući za Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, traži istinu i čini volju Božju onako kako je spozna, može biti spašen. Naime, tumači se dalje, može se pretpostaviti da bi takvi ljudi, kada bi upoznali nužnost krsta, izričito poželjeli da budu kršteni.

Crkva umrlu nekrštenu djecu povjerava Božjem milosrđu

O srži pak Vašega pitanja govori broj 1261: Što se tiče djece umrle bez krsta, Crkva ne može drugo nego ih povjeriti Božjemu milosrđu, što i čini u obredu njihova ukopa. Veliko milosrđe Boga, naime, koji želi da se svi ljudi spase (1 Tim 2, 4), i Isusova nježnost prema djeci kada govori: Pustite dječicu neka dođu k meni; ne priječite im! (Mk 10, 14) dopuštaju da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja. To zahtjevniji je stoga poziv Crkve da se maloj djeci ne priječi da po daru svetoga krsta dođu Kristu.