Kako doznajemo od Jasne, 52-godišnje supruge i majke dvoje djece, rano je u djetinjstvu shvatila da je njezina majka psihički nestabilna, ali na van je sasvim dobro funkcionirala. “Mama je radila kao spremačica u jednom zagrebačkom hotelu, uredno je odradila cijeli radni vijek. No, da nešto nije u redu s njom shvatila sam već se nekih pet, šest godina, kad bi me otac nakon njezinih glasnih ispada vodio iz kuće”, ispričala nam je.
“Otac joj se nikada nije suprotstavio. Do kraja svog života najteža riječ koju je rekao za nju bila je da je – labilna. I da je ne smijemo izazivati. Imali su samo mene. On je kuhao, odijevao me, vodio me u vrtić i školu, išao na roditeljske sastanke, vodio me po rođendanima, upisao me na atletiku, valjda da što manje budem kod kuće. Ali nikada nije ružno govorio o majci”, ispričala nam je.
Majka bez strpljenja
Kad otac nije bio kod kuće, a ona bi ostala sama s majkom, priča nam, dobila je sendvič i naredbu da se ode igrati na plato zgrade. “Svi smo mi odrastali na tom velikom platou, igrali smo gumi-gumi, graničar, Crnu kraljicu, skrivača, natjecali se u pjevanju. Ali većina je roditelje nagovarala da ih puste van, a ja sam se osjećala otjeranom jer se mene van požurivalo, da ne smetam u stanu”, govorila je.
Zahvaljujući ocu, uspjela je uz hladnu majku prebroditi tinejdžerske godine te je završila srednju školu, a potom se zaposlila. “Nikad nisam imala dovoljno vjere u sebe, nekog zdravog samopouzdanja da upišem fakultet pa sam odmah počela raditi, uredski posao, s osrednjom plaćom. Bila sam mlada i što sam zaradila, to sam potrošila iako sam stanovala kod roditelja. Nisam vidjela način kako se osamostaliti s tom plaćom”, rekla je.
Tako je, kaže, do 28. godine ostala s ocem i majkom. “Majku je s godinama bilo sve teže podnositi. Vodila je svoj život i imala svoju rutinu u koju se nije smjelo dirnuti, poremetiti je. Živjela sam kao da hodam po jajima. Nikad me nije pohvalila, razmjenjivala bi uvijek iste formalnosti sa mnom i to je bilo to. Kad sam imala 26, umro mi je otac. Onda sam s 27 godina napokon upoznala muškarca koji mi je ulio dovoljno povjerenja da se usudim vezati uz njega”, govori nam.
Ubrzo je, priča nam Jasna, ostala u drugom stanju. “Nismo imali ni za polog za stan pa smo odlučili ostati s mojom majkom dok se ne zbrojimo. U tih godinu dana život nam je bio katastrofa. Samo smo se bojali da moju majku nečim ne uznemirimo i živjeli smo u jednoj sobi. Nije mirovala. Cijelo me odrastanje ignorirala i nikad me nije pohvalila, ali se tada odjednom osjetila pozvanom da mom suprugu stoput kaže da sam si mogla naći boljeg. Htjela mi je raskupusati brak”, kaže nam.
Nije mirovala ni kad ih je otjerala
Suprugu je pukao film i iznajmio je stan – morali su, kaže, u podstanare. “Kad smo na silu odselili, nije mirovala iako je znala da nas je svojim ponašanjem otjerala. Stalno je izmišljala bolesti, kvarove po stanu, sve smo rješavali i onda se mjesecima ne bi javljala, i tako u krug. Ja sam ipak uvijek bila tu kad me trebala. Ima samo mene jer je sa svim susjedima i rodbinom posvađana. Nitko joj nikad nije bio dobar, a umišljala je i da svi imaju nešto protiv nje”, povjerava nam Jasna.
“I zamislite, ona je sada u dobi od 83 godine i nedavno je doživjela moždani udar. Moj suprug ju je vozio u bolnicu jer ja nemam vozačku. Kad se malo oporavila i otpustili su je na kućnu njegu, ona je njemu i u tom stanju u autu nasamo rekla da nije bio nikakva prilika za mene i da sam prije njega imala boljeg čovjeka”, priča nadalje.
Pregovori oko odlaska u dom
Počela je, dodaje Jasna, s majkom pregovore oko njezinog odlaska u starački dom. “Ja ne mogu biti s njom jer radim, doplaćujemo joj obroke i ženu koja je obilazi jednom dnevno, predvečer odem i ja kod nje, ali neće moći sama još dugo. Čudo je da se i ovoliko oporavila, čini mi se samo iz tvrdoglavosti. Već i sama uviđa da će morati u dom, ja ne bih mogla s njom ponovo u stanu, a moj suprug još manje”, kaže ova zabrinuta žena.
“Pobrinuti ću se za nju, ali emocija prema njoj nemam. Prouzročila mi je velike traume, nekih se ni uz pomoć psihologa nisam do kraja riješila. Neću je nikada ostaviti na cjedilu, ali ne smijem je pustiti preblizu, ne bih se više oporavila od nje”, rekla je za kraj gospođa Jasna.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
