“Život me nije poštedio loših iskustava, neželjenih događaja, krivih ljudi. No, zadržala sam vlastita, a ne nametnuta uvjerenja i ono što mi dolazi u susret prihvaćam mirno. Osjećam se jako dobro i mlado jer to želim i hoću. Moj život trenutačno krasi 20 godina mlađi partner kojeg obožavam. Koliko će trajati, trajat će. Sretna sam zbog svakog trenutka koji provedem s njim i ne marim šta drugi iz čopora oko nas misle o tome. Moj život – moja pravila“, piše nam u uvodu naša čitateljica Jasmina.
Otkako je s mlađahnim partnerom, osmijeh krasi njezino biće u svakoj situaciji. “Smiješim se u sretnim, ali i manje ugodnim okolnostima. Život treba prihvatiti sa svim osjećajima koje nosi. Bila sam svoja i to ću ostati, u duhu mladosti koja traje i u koju vjerujem. Svatko može izabrati kojim će putem ići. Mislim da ljudi kompliciraju, a u jednostavnosti je ključ kvalitetnog života”, smatra naša čitateljica Jasmina.
Pokazatelj koliko smo stari nisu godine, već zrelost odnosno način na koji se nosimo sa izazovima života, mišljenja je. “Kad se nađemo u teškim situacijama najradije bi okrenuli leđa i pobjegli negdje daleko, daleko, no to je nemoguće. Mislim da trebamo prihvatiti i nositi se sa svime što nam dođe na put, vjerni sebi i svojim osjećajima. Ja se toga držim, a ponosna sam na sebe i jer ne pijem alkohol, ne drogiram se niti sam ovisna o tabletama”, otkriva nam.
Ne osuđuje nikoga
Ne mari ako drugi osuđuju nju, a ona osobno, objašnjava, ne osuđuje nikoga. “Ne sudim drugima jer me njihove odluke ne zanimaju, ne tražim nikome mane i pogreške. Ako drugome nije stalo do njega samog, baš me briga. Ne želim druge mijenjati, ali nastojim biti primjer onima koji su u nevolji spremni uvidjeti da se može drugačije i bolje. Svejedno mi je što će netko reći o meni, jer dok god nikoga ne ugrožavam, smatram da sam u redu kao čovjek”, piše Jasmina..
U svojoj zaljubljenosti gospođa Jasmina gotovo pjevuši: “I dok sat otkucava tik-tak, ja volim sebe jer znam voljeti. Volim njega jer i on zna voljeti mene. Plačem kad mi se plače, smijem se kad mi se smije, a ako treba, ustajem kad svi sjede. Ne tražim pomoć, već rastem i skupljam iskustva, odolijevajući raznoraznim ponudama današnjeg vremena u kojem svi gledaju interes i profit”, napisala je.
Životno iskustvo
Potom nam je otkrila da je njezino životno iskustvo bogato jer je mijenjala države i gradove u kojima je živjela. “Rođena sam u lijepom gradu Ljubljani, živjela sam u dva velika grada u Austriji, te Njemačkoj i Hrvatskoj. Sada živim u Bosni i Hercegovini, odmaknuta od žurbe, odmaknuta od nametanja okvira u kojima je čovjek samo potrošač, ali i niza nepotrebnih, beskorisnih stvari i obaveza”, otkrila je Jasmina.
Niz godina bavila se, piše nam potom, hipnoterapijom sa ženama. “Prolazila sam s njima kroz mračne tunele pune bola, suza, straha, zlostavljanja, paukova, pretilosti, neshvaćanja, krivnje, samoizdaje, ponižavanja, osude. I što sam naučila? Da je važno prihvatiti sebe, svoj život i sve što smo doživjeli, te da moramo vjerovati da još uvijek ima vremena za novo, drugačije i bolje. Život je dar i lijepo je biti tu”, uvjerila se.
Iskustvo s gospođom na samrti
Za kraj je prepričala iskustvo sa starijom gospođom koja je bila na samrti. “Ta Austrijanka bila je iz bogate obitelji. Imali su sve što čovjek poželjeti može, a ona je na kraju života imala osjećaj da nije imala ništa. Bila je blijeda, prazna, tužna i posljednje je dane svog života provela plačući u postelji. Svaki dan je kroz suze šaputala da joj je žao što nije živjela i što je cijeli život brinula da drugi oko nje ne budu gladni i žedni, da imaju za odjenuti, da rade stvari koje vole.”
“Brinula se za kuću i vikendice i u sve tome je zaboravila na sebe. Na kraju je nestao osmijeh s njenog lica jer nije naslikala sliku života kakav si je zapravo priželjkivala. Gledala sam prazninu u njoj. Zaspala je vječni san u suzama, a ja sam si tada rekla da ću ja s ovoga svijeta otići s osmijehom i zato živim punim plućima. Uvijek možemo barem pokušati napraviti kolut naprijed, skakati na jednoj nozi, igrati nogomet, tenis, plesati, leći u blato, popeti se na planinu, hodati bosi po travi, vrtjeti se i gledati u sunce… nisu godine važne”, piše za kraj gospođa Jasmina.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
