Umirovljena učiteljica Elena B. ima 77 godina, i kako otkriva na Quori, aktivna je i ima puno prijatelja. “Među mojim bliskim prijateljima su ljudi stariji i mlađi od mene. Većina nas je vrlo društvena, ali fizički nismo svi u istom stanju”, daje naslutiti u kojem smjeru ide njezino promišljanje.
“Neki su još prije mnogo godina odustali od tjelovježbe i zbog tog lošeg izbora sve su usporeniji i osjećaju se i starijima nego što jesu. Drugi aktivno voze bicikl, planinare, igraju tenis i redovito se bave drugim vrstama tjelovježbe. Svi su oni mahom puniji energije i života, snažniji su i stoga sposobni napraviti puno više toga”, ukazuje na to da da aktivan život čini veliku razliku.
Nije šala, napominje, kad se kaže da se vrijeme ili izgubi ili iskoristi. “Zbilja je tako, čovjek može toliko toga ugurati u svaki svoj dan, od aktivnosti do usvajanja znanja ili samo ispunjavajućeg čavrljanja s nekim dragim sugovornikom. Sve je bolje nego zaleći pred televizorom”, smatra ova umirovljenica.
Svako kretanje se računa
Odredila si je, opisuje, neku zlatnu sredinu. “Vježbam razumno i sa 77 godina još mogu raditi većinu vježbi koje radim već deset, petnaest godina. Svjesna sam da će mi dosljedno vježbanje i svako kretanje omogućiti da budem aktivna još barem nekoliko godina. No, zdravlje mi nije besprijekorno i bez obzira na vježbanje, imam oba umjetna koljena”, opisuje i naglašava da joj nije palo na pamet da zbog operacije koljena prestane s tjelesnim aktivnostima.
“Da sam stala, danas možda više ne bih mogla na noge. A ovako, moja me nova koljena itekako dobro služe. Moja je majka živjela sama sve do smrti. Umrla u 98. godini i po svemu sudeći ja imam njezine gene. Zato sam optimistična u pogledu vlastite dugovječnosti.”
Majčine mudrosti
“Mislim da je za mene veliki plus i to što slijedim i neke mudre savjete koje mi je mama dala prije mnogo godina. Jedan od njih je da nitko osim vašeg liječnika ne želi slušati o vašim bolovima i drugim zdravstvenim problemima. Možda je to jedan od razloga zašto stalno sklapam nova prijateljstva koja me čine sretnijom osobom”, objašnjava umirovljenica Elena.
Kad god čita neku raspravu o starenju, piše, poželi svima reći da se prestanu pretjerano brinuti. “Moj savjet glasi: ostanite zauzeti, aktivni i angažirani, nastavite učiti i razvijati svoj um te njegujte prijateljstva s mlađima i starijima od sebe. Ni moj sluh više nije kao kad sam bila mlađa, ali to me ne zaustavlja u mojim nastojanjima”, zaključila je ova umirovljena učiteljica u osnovnoj školi.
A kako se vi nosite sa svojim zlatnim godinama? Jeste li aktivni? Čime se sve bavite?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
