Umirovljenica Danica iz Slavonije otkrila nam je, iako uz mnogo uzdaha, da ju je sin Damir između Božića i Nove godine iznenadio lijepom gestom koja ju je rasplakala od pomiješanih osjećaja.
“Živim u jednom zabačenom selu i već preko deset godina sam sama u kući. Suprug nije bio dugo u mirovini kad je iznenada preminuo, baš u vrijeme kad je sin dobio posao u Irskoj i pakirao se. Možda je muža baš to i satrlo, pa mu je srce puklo, tko će ga sada znati. Ne mogu time više razbijati glavu”, rekla nam je ova umirovljenica.
Kako bilo, sin živi u inozemstvu već za nju dugih deset godina. Trudi se posjetiti je, priča nam, barem dvaput godišnje, ali ovog Božića imao je druge planove – otputovao je s društvom u London.
“Sretna sam što tamo ima dobro društvo. Nije se ženio, sada ima 43 godine. Stigne se i ženiti ako hoće, ja mu se neću miješati u život. Želim samo da bude sretan. Znam o njemu dovoljno, skoro svaki dan se dopisujemo makar s najkraće ‘kako si‘ preko mobitela, a najdraži su mi njegovi video pozivi. Mogu čak reći da živim za njih, toliko mi znači kad ga vidim na ekranu”, rekla je.
Ništa mu ne zamjera
Drago joj je, ponavlja, što njezin Damir ne živi samo na relaciji posao – kuća. “Ne zamjeram mu ni kad mi odbije poziv pa nazove tek sutradan. To je normalno, nisam mu ja središte svemira”, napominje. A onda je ispričala kako ju je iznenadio ovih blagdana, čime se pohvalila i svim susjedima – tako smo, igrom slučaju, i došli do nje i nagovorili je da nam sve ovo ispriča.
“Još sam si krajem jeseni, početkom studenog, gledala lijepi vuneni pulover u kompletu sa šalom i rukavicama, preko interneta. Pitala sam sina je li ta stranica sigurna za kupovinu, rekavši mu i zašto me zanima. Poslala sam mu i link na komplet, vidio je da sam obilježila broj 40. Rekao mi je da i on uzima preko te stranice i da slobodno naručim.”
79 eura joj je – previše
“No, onda sam se bojala dati tih 79 eura, iako je komplet tako lijep kao da je ručno pleten, što je danas rijetkost. Mislila sam si, ako on dođe za Božić kući, i još nekoga dovede, trebat ću kupiti hrane. Penzija mi nije velika, pogotovo jer živim sama. Sin pomaže, ali ne za moje osnovne potrebe, on se trudi ulagati u kuću i okućnicu, da ne propadne sve. Onda sam mu napisala da ću čekati sniženja i kupiti si u prvom mjesecu”, doznajemo od ove Slavonke.
A onda je, dva dana nakon Božića, pred njezinu kuću došao kombi s paketom. “Ništa nisam naručila, pojma o nikakvom paketu nisam imala. Još sam se ja nećkala to potpisati, jer sam se bojala neke prevare. Rekao mi je vozač koji mi je uručio paket da ne moram ništa platiti, da je pošiljka sigurna, neka ja to primim. Potpisala sam i preuzela”, otkrila nam je.
A kad je u kući otvorila paket, imala je što i vidjeti. ”Bilo je to ono pletivo koje sam si izabrala. Suze su mi došle na oči, joj kako bi rado bila zagrlila sina! Nikad neću prežaliti što je morao iseliti, ali sam sretna što je lijepo odgojen, radišan, empatičan, pažljiv. Bilo mi je toplo oko srca, od ljubavi za njega. I od pulovera, šala i rukavica”, nasmijala nas je za kraj umirovljenica Danica.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
