Nerijetko se u rasprava na našoj Facebook stranici ističe Australija kao primjer socijalno pravedne države koja “svima daje jednake mirovine”. Dakako, za ovakvim se primjerom povode oni koji u Hrvatskoj ostvaruju mizerne mirovine, bilo zbog prijevremenog umirovljenja, bilo zbog malih uplata u mirovinsko osiguranje. No ta tvrdnja nije točna.
Australski sustav socijalnog (mirovinskog) osiguranja je različit od sustava većine drugih zemalja. Naime, starosne mirovine isplaćuje australska vlada iz općih fondova, a ne iz mirovinskih doprinosa aktualnih radnika. Zato visina državne mirovine, ali i činjenica ima li građanin uopće pravo na državnu starosnu mirovinu, ovisi o testu prihoda i imovine, a ne o postojanju i duljini radnog staža.
Prevedeno, državna starosna mirovina u ovoj zemlji jest socijalna kategorija. Zato ne postoji ni njena razrada u smislu obiteljske mirovine. Ona je namijenjena onima koji nisu za radnog vijeka zaradili značajne isplate iz privatnih mirovinskih fondova ili zgrnuli veliko financijsko i nekretninsko bogatstvo.
Kad Australci mogu zatražiti državnu starosnu mirovinu?
Za starosnu mirovinu osobe moraju imati navršenih 65 godina i 6 mjeseci (rođeni između 1. srpnja 1952. i 31. prosinca 1953), 66 godina (rođeni između 1. siječnja 1954. i 30. lipnja 1955.), 66 godina i 6 mjeseci (rođeni između 1. srpnja 1955. i 31. prosinca 1956.) te 67 godina (rođeni 1. siječnja 1957. ili kasnije). Uz to, da bi se osoba kvalificirala za mirovinu mora biti najmanje deset godina rezident Australije. Od ovog pravila postoji i par iznimaka.
Strogo se procjenjuju prihodi
Ako su kandidati zadovoljili ove uvjete, slijedi procjena prihoda. U procjenu ulaze primanja samog kandidata za mirovinu, ali i njegovog partnera i bračnog druga. I to iz svih izvora. U to ulazi financijska imovina u privatnim mirovinskim fondovima (koji su među najbogatijima u svijetu) u kojima radnici obavezno štede i koji će im isplaćivati dio ili sav mirovinski prihod, nakon što prestanu raditi.
Što je više prihoda, to će manja državna starosna mirovina biti, a u nekim slučajevima će i potpuno izostati. Primjer za to je i Australac koji je nedavno ostao bez mirovine, zato jer je osvojio 60.000 australskih dolara (37.120 eura) na lutriji.
U slučaju da je osoba samac, za svaki dolar koji nadmaši dvotjedni prihod od 204 dolara, starosna mirovina će se umanjiti za 40 centi. U slučaju parova koji žive zajedno ili odvojeno zbog bolesti, taj je prag 360 dolara.
Postoje i pragovi prihoda koji određuju kada osoba gubi pravo na državnu starosnu mirovinu. Za samca je to 2,397.40 dolara (1.481 euro) u dva tjedna, dok osoba koja živi s partnerom gubi pravo na mirovinu, ako je prihod njihovog kućanstva veći od 3,666.80 dolara (2.265 eura) u dva tjedna. Preneseno, ako partner zarađuje više od tog praga, recimo iznajmljivanjem nekretnina, osoba neće primiti ni centa mirovine.
Bogati nekretninama neće dobiti državnu penziju
Uz to, pravo na mirovinu i njena visina ovise i o imovini pa su, recimo, osobe koje posjeduju vlastitu nekretninu u kojoj žive u lošijem položaju od onih koji nemaju vlastitu nekretninu. U test imovine ulazi sva imovina, sve nekretnine u statusu vlasništva i suvlasništva, a u masu ulaze i imovina izvan Australije, ali i dugovi koje netko ima prema kandidatu za mirovinu. Ako kandidat živi u braku ili s partnerstvu, u računicu ulazi i imovina bračnog druga ili partnera.
Tako samac koji živi u vlastitoj nekretnini gubi pravo na mirovinu kada mu imovina prelazi vrijednost 604. 250 dolara (373.281 euro), a ako nije vlasnik svoga doma prag je 846.250 dolara (522.779 eura). Za parove kombinirana vrijednost imovine ne smije prelaziti 939.500 dolara (580.385 eura) i 1.181.500 dolara (729.883 eura), ovisno o tomu posjeduju li vlastiti dom.
Koliko se na kraju može dobiti?
Za samca s malo ili ništa imovine i prihoda, u najboljem slučaju dvotjedna starosna mirovina može iznositi $1,002.50 dolara (619 eura), a umirovljenici u braku ili partnerstvu mogu dobiti najviše 755.70 dolara svaki (467 eura).