Živjeti odgovorno u slučaju naše čitateljice Ane znači ne pomišljati na ništa što bi bilo izvan plaćanja režija, hrane, nužnih popravaka po kući, možda čokolade djeci. Što bi još htjela? Spomenula je zimovanje, odlazak na neku našu morsku destinaciju, i toplice – ništa egzotično, ništa pretenciozno, evo možda samo taj jedan kratki odmak od svakodnevice. No, zatomila je brzo te misli.
“Otišla sam u mirovinu sa punih 65 godina te sam ostvarila nešto manje od 43 godine staža. Preko 17 godina radila sam u BiH, a 25 godina staža imam priznato u Hrvatskoj. Dakle, primam dvojnu mirovinu i kad sve zbrojimo, za tolika desetljeća rada dobijem svega 500 eura“, objasnila je svoje (ne)prilike o visini mirovine. Nije, piše nam, radila najniže poslove, ima srednju stručnu spremu i tijekom cijelog radnog vijeka obavljala je poslove računovodstva.
“Ne živim sama, srećom imam i muža, i on ima slična primanja. Ne želimo se pretvoriti u tipične hrvatske umirovljenike koji nažalost samo kukaju i gunđaju, ali vjerujte nam, da nas dvoje dodatno još nešto ne priskrbimo, bilo bi nam i dvostruko teže preživjeti”, napominje umirovljenica Ana.
S proljećem zasuču rukave
Već sada razmišlja što će na proljeće posaditi u svom vrtu. “Posadimo si nešto vrta, od proljeća othranjujemo i piliće, tako da si malo pomažemo uz mirovinu, barem kako bi napunili smočnicu i škrinju za zimu”, otkriva nam. Potom je napomenula da ih vrt usrećuje ne samo zbog privređivanja i lakšeg disanja zbog relativno malih mirovina, već blizu njih žive i njihovi mlađi članovi obitelji s kojima podijele sve što uspiju proizvesti. “To nas čini sretnima i ispunjenima”, napisala je.
Moraju li toplice biti toliki luksuz?
Potom je rekla da su se odrekli svakog luksuza, ako se tako uopće može nazvati koji dan, primjerice, toplica. “Na more ne idemo, na zimovanje također nikada, za toplice se nismo usudili ni raspitivati”, iskrena je.
Mirovine, smatra i poručuje, treba usklađivati prema europskim standardima i prestati ponižavati ljude sa kojekakvim dodatcima. Nisu li ljudi, koji su u životu doprinosili ekonomiji ove zemlje, zaslužili živjeti bolje i kvalitetnije bez straha za danas i sutra?”, piše za kraj naša odgovorna umirovljenica Ana.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
