Dirnulo je umirovljenicu Anu svjedočenje mlade žene koja je opisala dan kad je svoju 83-godišnju rođakinju odvezala u starački dom. Ta je umirovljenica veselo s koferima sjela u auto, unatoč činjenici da je tog jutra posljednji put zaključala vrata kuće koju je cijeli život dijelila s nedavno preminulim suprugom. Bila je pozitivno uzbuđena u vjeri da će joj u domu biti lijepo.
“Zovem se Ana, imam 70 godina i udovica sam već 17 godina. Kći sam, majka i svekrva. Na to da vam napišem pismo, ponukala me priča ove divne i pametne gospođe koja je odlučila sretna otići u starački dom. Ja sam se davno zapisala za mjesto u domu i u fazi sam aktivacije. Možda će netko pomisliti da sam još mlada za takvu odluku, što mi je rekla i jedna djelatnica doma, ali mislim da nisam i da je pravo vrijeme”, napisala je.
Ne želi biti teret djeci
Jednostavno ne želi, objašnjava nam, da njezina djeca žive njezinu starost. “Smatram da bi svi ljudi starije dobi trebali realno gledati na svoje godine. S njima nažalost često dolaze bolest i nemoć. Ja sam definitivno odlučila otići u svoj mir. A to je za mene jedino starački dom. Tamo smo svi isti. Neko je malo živahniji, netko malo manje, ali tu smo po godinama, koje nose svoje”, piše nam.
“Još nešto, da me ne bi pogrešno shvatili. Imam svoju djecu i unuke. Odnosi su nam na zavidnom nivou. Imam svoju nekretninu, znači sve to nisu razlozi za moju odluku. Jednostavno sam se umorila i želim se lijepo odmoriti i pritom ne želim opteretiti svoje najbliže. Lijepi pozdrav svima tko ovo bude čitao. A poseban pozdrav svim štićenicima staračkih domova diljem svijeta. U jednom se nalazi i moja 91-godišnja majka”, napisala je za kraj gospođa Ana.
Silvana: Imam averziju prema domu
Manje optimistična u pogledu odlaska u starački dom je gospođa Silvana (73), kojoj je majka u domu preminula u jeku pandemije bolesti COVID-19. O tome nam piše: “Majka je bila svega dva mjeseca u domu, cijelo vrijeme utučena, da bi potom pala s kreveta i slomila kuk. Hitno su je odvezli u bolnicu, a stanje joj se naglo pogoršavalo. Imala je već 93 godine i znali smo da se neće izvući, jer više nije mogla razgovarati ni na mobitel”, opisala nam je.
Najgore joj je palo to što se s majkom nije dostojno ni pozdravila i nije mogla ući u bolnicu ne bi li je držala za ruku posljednjih dana života. “Znam da to nema nikakve veze sa samim staračkim domom, ali meni se tu javila nekakva averzija jer majka tamo nije bila ni dva mjeseca. Stalno sam si ponavljala, kako im je mogla pasti. A znam u sebi da nitko nije kriv. Kako god, kad bih mogla birati, voljela da me smrt snađe kod kuće, ali to je u rukama Svevišnjeg”, piše gospođa Silvana.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
