Zvonka (63): ‘U čizmici će unuke dobiti sitnice, kod mene nema izvoljevanja’

“Ja sam od baka koje će sve napraviti za svoje unuke. Nisam bogata baka, ali kod mene uvijek mogu doći, vikendom mogu prespavati, obično je to sa subote na nedjelju, jer duže sama ne izdržim s njima, ha-ha. Kad su sve tri ovdje s jedne je strane lakše jer se i same zaigraju dok im kuham ručak, ali je ujedno i cika i vika i ima posla s njima, pa ih u nedjelju rado uz poljupce ispratim kući”, ispričala je ova vesela baka kroz smijeh.

Već od onog trenutka kad odu, kaže, samo čeka kad će opet doći i mašta što će raditi. “Sada su u dobi od četiri, pet i sedam godina i ovo mi je najljepša dob za biti s njima. Najmlađa unuka je od starije kćeri, druge dvije od mlađe. Nevjerojatno je koliko se sve tri vole, mislim da su ih baš ta druženja kod mene zbližila i samo se molim da si ostanu tako dobre za život”, rekla je.

Sveti Nikola polako pregledava dječje liste želja, a njezine su unuke, kaže gospođa Zvonka, skromne, jer su tako naučene. “Ja sam rano ostala udovica i moja djeca nisu mogla imati sve što vide, a čini mi se ponekad da mnogi roditelji koji imaju, ugađaju i preko mjere. Moje kćeri znaju kako je bilo teško dok su se školovale i naučile su na skromnost, ali sam im barem pružila toplinu doma. Baš i kao i danas unukama”, napominje.

Učenje uz baku

“Zajedno pečemo kolače, sada su u fazi društvenih igara pa igramo Čovječe ne ljuti se, a imamo i igru Čovječe, glupiraj se pa se tome smijemo od jutra do sutra, to im je sada hit. Počele smo peći i kolače, koju god vrstu radim, radim ih s njima, pa kako ispadne, ne sekiram se previše. Kad te ručice meni umijese kekse, pa nema slađih.”

“Učim ih pritom i malim kulinarskim tajnama, štetnosti previše šećera, a ponekad učimo i životinje, gradove, biljke pa ih naglas izgovaramo zadavši si neko početno slovo, primjerice P kao Pula, Poreč, Pazin, Polača. Mislim da će im nešto od toga ostati u glavicama”, kaže ova baka.

Cipelice će u utorak, kaže, napuniti skromno, ali s ljubavlju. “Dobit će podosta sitnica, naučili smo ih da ne izvolijevaju čudesa. Svakoj sam isheklala i poštirkala bijelog anđela kojeg si mogu objesiti na bor, a poslije negdje u sobice, da ih čuva i podsjeća na bakinu ljubav. Svakoj ću staviti po jednog čokoladnog Sv. Nikolu, po jedne mekane, debele čarape u veselim bojama, toga nikad dosta. Dobit će i špangice za kosu. A da vreća izgleda punija kupila sam im i one velike kukuruzne smokije bez aditiva, i nekoliko mini čokoladica, kao i jaje s igračkom. Imam blizu diskont pa sam to sve tamo uzela, išla sam dvaput nakon dvije penzije, iako za to štedim od ljeta”, doznajemo od naše sugovornice.

Gozba za Svetog Nikolu i djecu

Više od poklona, veseli se onoj slatkoj napetosti zbog iščekivanja. “Za navečer uoči dolaska Sv. Nikole dogovorile smo da ćemo za njega prostrti svečani stol – stavit ćemo mu božićni stolnjak, kekse i mlijeko, da se počasti kod nas. A za doručak uz poklone počastit će se za tim stolićem onda unučice, pripremila sam im kakao i vole one sljezove kolačiće, kako se kaže ono, marsmallow, pa si ubace u šalicu. Ja sam vam tako uzbuđena, baš kao i one”, priča ova zagrebačka baka.

Za Božić će im pak uz jednako sitne poklone dati i po 20 eura. “To sam uštedjela na ljeto kad nisam plaćala grijanje. Plin mi pojede dosta penzije, ne mogu sada više otkidati puno”, povjerila nam je svoje prilike i neprilike gospođa Zvonka koja se smatra najsretnijom bakom na svijetu.