Viktorija (65): ‘Kći i zet ne pričaju sa mnom, trebala sam ih i prije otkantati’

Netko bi možda požalio što je presjekao odnos s odraslim djetetom i njegovom obitelji, ali gospođa Viktorija nam piše da je to bila dobra odluka koju je trebala donijeti i ranije, pa bi se danas, paradoksalno, voljeli više, a ne manje.

“Pratim vaše teme i drago mi je što se netko odvažio pisati o obiteljskim odnosima. Znam da je netko možda iskreno uvjeren da bake moraju raditi određene stvari za svoju djecu i unučad, mislila sam i ja, ali iskusila sam da to baš nije jednostavno. Granice moraju postojati”, započinje svoje pismo naša čitateljica Viktorija.

“Smatram da su djeca, čast iznimkama, vrlo nezahvalna. Oni nastoje iskoristiti baš sve dostupne privilegije koje imaju kao naša djeca. A onda ako si zbilja dobar i darežljiv kao što sam bila ja, uskoro se to počne apsolutno podrazumijevati, uzimati pod normalno. Kad sam to uvidjela, zastala sam i napravila oštar rez. S danas na sutra prekinula sam doslovno svako njihovo izvolijevanje”, piše nam nadalje.

Uvreda do neba

Rezultat je bio očekivano loš – sve komunikacije s gospođom Viktorijom kao majkom, bakom i punicom, prestale su.

“Djeci se govori da sam ja loša osoba i naravno, ne dopuštaju im se da me viđaju. U početku mi je sve to bila strašno, međutim kako je vrijeme prolazilo, uviđala sam sve više da sam ispravno postupila. Sada imam daleko više vremena, mira i svakako puno više novaca u novčaniku. S druge strane, moja kći i bivši zet u totalnom su rasulu”, napisala je iskreno.

Iako je navršila 65 godina života, ne misli stati, piše nam, u poslovnom smislu. “Još uvijek uspješno vodim privatnu tvrtku. Imam vrlo raznolik život, iako sam formalno u mirovini. Svjesna sam da sam taj rez trebala napraviti puno ranije, odnosno, nisam ni smjela dopustiti početak takvog nezdravog odnosa. Mislila sam, poput mnogih mama i baka, da to radim za dobrobit svoje djece, ali pokazalo se da to uopće nije bilo dobro za nikoga”, ustvrdila je na kraju.

Kako počinju ovakvi problemi?

Nezdravi financijski odnosi s odraslom djecom najčešće nastaju iz ljubavi i privrženosti. “Imala sam nekoliko pacijenata koji su imali teškoća pri postavljanju financijskih granica sa svojom djecom”, kaže za NBC dr. Laura F. Dabney, psihijatrica i psihoterapeutkinja.

“To obično proizlazi iz toga što roditeljima teško pada prepuštanje djeteta njegovom vlastitom životu. Kada odbijamo pustiti, sprječavamo svoju djecu da nauče vještine potrebne za uspjeh u životu. Mi im tako nanosimo štetu, iako mislimo da im pomažemo”, kaže Dabney.

Možda ste samo željeli najbolje financijski pomažući svojoj djeci, ali omogućavanje takvih ovisnosti samo sprječava njihov razvoj u zdrave, samostalne odrasle osobe. “Uloga roditelja je brinuti se za djecu dok djeca ne odrastu”, kaže dr. Elizabeth Lombardo, psihologinja i autorica knjiga iz popularne psihologije. “Nastavljajući im davati novac, sprječavate ih da odrastu.”