Što je životna ispovijed i trebate li je obaviti pored redovne ispovijedi?

Ispovijed ili pomirenje jedan je od sedam svetih sakramenata kod katolika i pravoslavaca. Glavni dio tog sakramenta jest priznavanje i očitovanje vlastitih grijeha svećeniku te prihvaćanje pokore. Pri tome Crkva izjavljuje da je svaki svećenik koji prima ispovijedi obvezan, pod prijetnjom najstrožih kazni, pa i ekskomunikacije, održavati posvemašnju tajnu o grijesima koje mu je pokornik ispovjedio.

No, među vjernicima se u posljednje vrijeme govori i o takozvanoj životnoj ispovijedi. Po čemu se ona razlikuje od “obične” ispovijedi?

“Moj me prijatelj potiče da odem na životnu ispovijed jer ima odlično iskustvo kod jednoga svećenika. Nisam baš sklona toj ideji. Bih li trebala razmisliti o tome? Jer nekako mi se čini da je redovita ispovijed na koju idem u župi dovoljna”, pitanje je koje je čitateljica Ružica poslala Glasu Koncila. U nastavku prenosimo odgovor.

“Kako je nedavno na Hrvatskom katoličkom radiju rekao svećenik Damir Ocvirk, ‘životna ispovijed’ kao pojam po sebi ne postoji. Možda su njegove riječi doista izravne, ali je on doista dobro objasnio o čemu je riječ protumačivši da je svaka ispovijed – ako se ispovijedamo cjelovito, a ne tek rutinski – za koju se pripremimo dobrim ispitom savjesti i kajemo za svoje grijehe, životna ispovijed”, odgovara Glas Koncila.

“Time nas još jednom podsjeća na važnu činjenicu da je za ispovijed potrebna dobra i temeljita priprava s ispitom savjesti, da ispovijedi trebamo pristupati redovito (obvezno kada nam je na duši težak grijeh) i da u ispovijedi moramo reći, to jest ispovjediti sve svoje grijehe – i one lake i one teške, nabrojiti ih, za njih se pokajati i čvrsto odlučiti (kao što i molimo u ispovijedi) da ćemo se popraviti i da ne ćemo više griješiti, da smo se promijenili i obratili te da smo spremni na promjenu načina svojega života.”

“Vlč. Ocvirk upravo s pojmom obraćenja povezuje i pojam životne ispovijedi i navodi da ga rabimo kada je netko u procesu obraćenja ili u procesu dubljih spoznaja otajstva grijeha, pa tada želimo dublje ispitati savjest, pripremiti se i proći svojim životom od djetinjstva do sadašnjosti i temeljito se ispovjediti. Međutim, ono što je isto tako važno i što ističe vlč. Ocvirk, činjenica je da u životnoj ispovijedi ne treba ispovijedati grijehe koje smo već ispovjedili jer su nam oni oprošteni i otpušteni, pa bismo u životnoj ispovijedi trebali ispovijedati i pokajati se samo za grijehe kojih smo se sjetili, a još ih nismo ispovjedili”, zaključuje katolički tjednik.