Unatoč brojnim upozorenjima umirovljeničkih udruga, starije osobe i dalje potpisuju ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, nakon čega se suočavaju s problemima. Naime, ne dobivaju očekivanu skrb, a u trenutku stavljanja potpisa na ugovor, ostali su bez vrijednih nekretnina. Najčešće su to stanovi ili kuće u kojima primatelji skrbe žive.
Upravo se u takvoj situaciji našla Ć.Z. iz Sv. Ivana Zeline koja je 2020. godine s kćeri sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju čime je kći postala vlasnica kuće. Ovaj ugovorni odnos je isprva je zadovoljavao Ć.Z., ali ne zadugo. Pomoć je potražila u Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske.
“Ispočetka je sve bilo dobro, kuhala mi je i donosila hranu I obilazila me, vozila doktoru i sve radila što je trebala. Međutim zadnjih pola godine me ne posjećuje i ne izvršava ugovor. Čujem da želi prodati kuću jer ima financijskih problema, a i problema s mužem. Izbjegava me i ne dolazi pa ne mogu razgovarati s njom. Stara sam i nemoćna i nemam novca za odvjetnika”, piše gospođa koja se, čini se, pomirila s izostankom skrbi, no brine je da bi mogla ostati bez krova nad glavom.
Pravnici SUH-a smatraju da je gospođa u vrlo lošoj poziciji pa jasno objašnjavaju da je potpisivanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ostala bez kuće. “Pokušajte na sve načine stupiti u kontakt s kćerkom i sporazumno raskinuti taj ugovor ili barem napraviti aneks tog ugovora s izmijenjenim uvjetima koji su povoljniji za Vas. Ukoliko ne uspije dogovor mirnim putem, morat ćete pokrenuti sudski postupak raskida ugovora i dokazati da vaša kćerka ne izvršava ugovorne obaveze. Svakako će vam onda trebati stručna pomoć odvjetnika”, savjet je iz Pravnog savjetovališta SUH-a.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
