‘Podijelili smo djeci imovinu i više se ne javljaju. Sada čupamo kosu’

Do tada sasvim “normalna djeca”, barem je tako mislila gospođa Valentina, preko noći su se udaljila od majke i oca. Pismeno su im, naime, podijelili svoju imovinu, a usmeno im podijelili obveze koje bi trebali imati prema njima. Obaveze ne ispunjavaju, imovinu su uzeli i, kako se u narodu kaže, “dali petama vjetra”.

“Evo imam 65 godina života i doživjela sam veliko razočaranje u one kojima sam dala sve što sam ikad stekla, zajedno sa suprugom. Imamo troje djece i odlučili smo im darovati svu svoju imovinu, da ne bude svađe jednog dana kod ostavinskih rasprava. Usmeno smo dogovorili i neke njihove obaveze”, doznajemo od gospođe Valentine.

Prije su ih obožavali

“Od tada snaha nas više ni ne zove, a prije nas je obožavala. Rijetko nas netko od njih posjeti, ali ne da nam nešto pomogne, nego onako na ručak. Nitko se od njih ne obazire na usmeni dogovor. Osjećamo se jadno i napušteno”, izrazila je svoju bol.

“Uz jako male mirovine mi sada životarimo i čupamo kosu kako bar unucima kupiti poklone za Božić. O dostojanstvenoj starosti samo sanjamo. Boli toliko da razmišljamo o raskidanju darovnih ugovora, a mislim da oni uopće nisu svjesni da se to može. Najbolje bi bilo da sve uzmemo natrag, rasprodamo i uživamo u preostalom dijelu života. Cijeli smo život posvetili djeci i ni u snu nismo očekivali takav preokret u ponašanju”, teškom je rukom svoju sudbinu opisala gospođa Valentina.

Tanja: Moje gorko iskustvo

Na tu temu javila nam se i naša čitateljica Tanja, također slomljena srca. “Nakon gorkog iskustva sa sinovima, svima bi preporučila da nikada za života ne pišu darovne ugovore niti ugovore o uzdržavanju. Nitko ti ne može zabiti nož u leđa tako žestoko kao rodbina.”

“Treba se čim prije zapisati za starački dom, i ostaviti mogućnost da se imovina unovči za plaćanje doma”, napisala je gospođa Tanja kratko i jezgrovito, bez puno objašnjavanja kakve su joj rane na srcu prouzročili vlastiti sinovi.