Očajna svekrva: Snaha neće pustiti svećenika u kuću. Kako je urazumiti?

Naša čitateljica Anka teško uzdiše ovih dana, jer snaha ne želi imati nikakvog posla s vjerom, niti želi pustiti svećenika u stan. Za gospođu Anku to je golem problem i to ne samo zbog dubokih uvjerenja, već i male sredine u kojoj žive. Kaže da živi u malom mjestu gdje svatko zna svakoga pa joj posebno teško pada što snaha odvlači sina od vjere u kojoj je odgojen. Već sada je, dodaje, njena obitelj postala temom seoskih tračeva, ne bez razloga.

“Prije tri godine, moj sin se oženio djevojkom koja dolazi iz obitelji koja nikada nije iskreno prigrlila nauk naše svete Katoličke crkve niti je pustila Isusa u srce. Odrasla je u ateističkom okruženju gdje se poštovanje prema Bogu smatralo nepotrebnim. Na jedvite jade smo je nagovorili na vjenčanje u crkvi”, piše Anka.

Zahvalna župniku na strpljenju

Kako snaha nije bila ni krštena, sve se rješavalo na brzinu. “Zbog toga sam posebno zahvalna župniku na strpljenju i razumijevanju. Iako mu s njom nije bilo lako izaći na kraj”, rekla je gospođa Anka. No, sve to nije promijenilo snahin preziran odnos prema vjeri. “U tome je podržava njena mater nevjernica, a čija je snaha kopija”, kaže nesretna svekrva Anka.

“I tu tek dolazimo do pravog problema”, kaže nadalje. “Božić je za mene posebno stresan jer nakon blagdana svećenik kreće u blagoslov obitelji. Živimo u kući koju smo muž i ja sagradili, ali na različitim katovima. Sin i snaha imaju svoj prostor na katu, dok muž i ja živimo u prizemlju. Prošle godine svećenik je odlučio pokucati na njena vrata, ali mu ona nije otvorila. Samo je pošpijala tko je na vratima i pojačala muziku. Kako imamo vanjske stepenice, susjedi su iza zavjesa gledali tu sramotu”, kaže Anka.

Svećenik joj je, kaže, rekao da je njegovo da kuca, da je snaha krštena i da se ne treba sramiti zbog njenih postupaka. No, njoj je, svejedno teško jer je drugačije zamišljala svoju obitelj.

Ismijavanje teško podnosi

Ove godine je mislila svećeniku reći da snaha nije u stanu na katu, ali misli da nije uputno lagati svećenom licu i tako “navlačiti grijeh na svoju dušu”. Zato se sjetila rješenja: “Ponudila sam joj da ode prijateljici ili mami, a da ću ja u njenom stanu staviti pšenicu i raspelo na stol, dati milodar, doprinos za crkvu i provesti svećenika. Da bar ne žive u neblagoslovljenom prostoru. Nije pristala na to. Ismijala me i rekla da ona ‘mantijašima’ ne otvara vrata i da bi mi bolje bilo da novce potrošim na sebe nego da debeloj guski mažem vrat.”

“Teško mi pada što ne poštuje ni mene ni vrijednosti obitelji u koju je došla, a još mi je teže zbog straha da će moji unuci, jednom kad dođu, odrasti kao nekrsti – bez vjerskog odgoja. Sin, koji trenutno radi u Njemačkoj, ne vidi ozbiljnost situacije te smatra da se previše opterećujem time”, navodi svekrva Anka koja smišlja daljnje korake.

“Razmišljam o davanju uvjeta sinu i snahi: ili će prihvatiti svetu katoličku vjeru i običaje kako Bog zapovijeda ili će se iseliti iz moje kuće. No, nemam podršku u mužu koji smatra da pretjerujem i da bih trebala biti tolerantnija. Što biste vi napravili na mom mjestu? Bojim se da će nam snaha svojim ponašanjem uništiti obitelj, a sve što želim je da živimo sretno kako Bog zapovijeda”, pita nesretna Anka.