Povjerljivo

Irena (55): ‘Svjesna sam da kredit za zube treba otplatiti prije penzije’

Naši čitatelji u petom i šestom desetljeću života, koji još uvijek rade, ali su osvijestili da će mirovina brzo doći, pišu nam da se penzije boje, umjesto da joj se vesele. Uglavnom se neugodno iznenade kad čitaju koliko su mirovine male, a drugo što ih još brine je – zdravlje, koje košta.

Objavljeno

|

Ljudi koji još uvijek rade, a imaju problema sa zdravljem, često plaćaju privatne pretrage i razne zahvate jer znaju koliko su liste čekanja po bolnicama duge. No, s plaćom se to, svjesni su, nekako možda i može, ako ne drugačije onda na kredit, ali tko u mirovini nema dobru ušteđevinu, to si ne može priuštiti. Zato nam pišu o svojim razmišljanjima i strepnjama te ukazuju na sav jad hrvatskog umirovljeničkog prosjeka.

Zna, piše nam gospođa Irena, kolike su penzije. “Mene uhvati gotovo panika kad pomislim da ću morati raditi zube. To košta kao polovni auto, moja prijateljica je išla na ovu modernu tehnologiju ugradnje i platila skoro 5.000 eura. Taman ću otplatiti kredit za stan, i podići novi za zube, što bi trebala prije mirovine jer tko zna što me sve čeka. Vidim da mi zdravlje ne ide nabolje, krenule su boljke”, piše nam gospođa Irena (55).

Nela: Penzija će mi odlaziti na lijekove

I gospođa Nela kaže da je još uvijek u radnom odnosu, ima 56 godina i pronalazi se u brojnim našim pričama. “Nisam umirovljenica, ali sam dogurala do 37 godina efektivnog radnog staža i na to imam oko četiri godine beneficiranog staža. Moj problem je što sam bolesna i imam niz dijagnoza, i nadala sam se da ću ove godine, s 41 godinom staža, moći u punu mirovinu.”

“No, gospoda iz Vlade promijenili su Zakon o mirovinskom osiguranju. Izbačena sam iz kategorije onih kojima se staž s povećanim trajanjem ubraja u radni staž (nama se pridodaje kada se ispune uvjeti za mirovinu). Zbog toga ću u mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika tek krajem 2027. godine., a u prijevremenu mogu tek 2026. sa 40 godina efektivnog staža plus skoro 5 godina beneficiranog, ali i maksimalnom penalizacijom od 12 posto”, piše nam uzrujana gospođa Nela.  

Potom kaže da bolesna i dalje radi, kad više ne može ništa ode na kraće bolovanje. “Bolovanje rijetko dobijem i iako mi svi liječnici specijalisti prepišu psihofizičku poštedu, liječnik obiteljske medicine njihovo mišljenje ne mora uvažiti, a moj eto ne uvažava.”

Boli je nepravda

“Ovo vam pišem jer me boli nepravda, znam ljude koji su po pet i više godina na bolovanju, mlađi od mene i desetak godina. Ti će “zaraditi” svoju mirovinu i dočekati je pretežito zdravi te će uživati u njoj, a da na poslu nisu proveli više od 15-tak godina. A ja?”, pita se gospođa Nela.

“Ako dočekam mirovinu, više neću imati ni zdravlja ni volje ni motiva za bilo što i trošit ću je na lijekove i terapije. Da imamo zdrave 0invalide’ kojima je netko dao invalidnost i uživaju u mirovini mladi, opće je poznato. Hvala vam što se bavite ovakvim pričama”, piše u zaključku svog pisma gospođa Nela.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Exit mobile version