Anica Zubović (91) opet zapjevala, progovorila je i o ljubomornim muževima

Legenda domaće glazbene scene Anica Zubović nakon mnogo godina ponovno je zapjevala. Naime, poznatu pjevačicu su pozvali da nešto otpjeva povodom Dana doma umirovljenika u kojem živi.

“Znate, ja sam mislila da sam stvarno otpjevala svoje. Jer, posljednji puta javno sam pjevala 2017. godine kada sam u mom Domu umirovljenika slavila 85. rođendan. Na feštu mi je došla cijela scena: i moj Drago Diklić i Zdenka Vučković, pa Ksenija Erker, Miro Ungar… Super je bilo, i ja sam tada, na tom mom rođendanu, i pjevala. Nakon toga samoj sebi sam rekla: ‘Anice, bilo je lijepo, ali sada je dosta bilo s pjevanjem.’ Ipak, ispostavilo se da nas život može iznenaditi i u tim, kako ih zovu, ‘zlatnim’ godinama. Tako da sam ja, na poziv mog dragog prijatelja Ronalda Brausa, jučer ipak opet javno zapjevala”, kaže gospođa Anica.

Ronald Braus se Anici i pridružio u pjesni, a za Jutarnji je opisao kako ju je nagovorio da ponovno zapjeva. “Sve je krenulo kada su me iz Doma za starije osobe na zagrebačkoj Trešnjevki u kojem živi i naša Anica zamolili da nastupim na njihov dan. U dogovoru s pijanistom odlučio sam pjesmu ‘Bolujem ja, boluješ ti’, koju u originalu izvodi Zvonko Bogdan, glazbeno prilagoditi i zamoliti Anicu da mi se pridruži na sceni.”

“Ona se prvo nećkala. Rekla mi je: ‘Joj, Roni, kako ću ja to?’ A opet, željela je nastupiti pred svojom ekipom iz Doma, pa sam je naposljetku nagovorio, rekavši joj da ću ja, ako treba, otpjevati sve zahtjevne tonove. Nije trebalo. Jer našu Anicu glas u njenoj 92. godini služi kao nekada: ona je točna, njen ton je kristalno jasan, snažan i svjež, a svojom interpretacijom ganula je do suza i mene i publiku”, ističe operni pjevač.

Gospođa Zubović kaže da joj je u Domu umirovljenika krasno. “Prekrasno. Sama sam sebi gazda. Moji muževi, a bila sam u tri braka, bili su divni i dragi, ali i malo ljubomorni. Ja sam zbog svog posla puno izbivala iz kuće, puno putovala, svako malo me netko od njih znao pitati gdje sam i s kime bila što mi je pomalo išlo na živce. Ovdje toga nema: imam svoju sobu, svoj ključ i nikome ne moram polagati račune”, kaže Anica koja u Domu ima svoj ritam.

“Svi znaju da ja volim dugo spavati i svi znaju da ja, ako mi se ne sviđa, neću doći na ručak. Meni je tu prekrasno. Ja to zovem ‘Hilton hotel’ jer me nitko ne dira, nitko mi ne smeta i ovdje mi je baš jako dobro!”