Umirovljenica Miroslava: ‘Kupila sam kauč, a sin ga je bacio jer mu smrdi’

Zvuči tragikomično, ali našoj čitateljici Miroslavi (70) nije bilo smiješno kad joj je sin došao u posjetu i dva dana vikenda siktao na nju da joj cijela kuća smrdi po novom kauču.

“On je meni počeo govoriti da sam kupila najjeftinije smeće po kojem cijela kuća zaudara. Nije si mogao naći mira, smrdi pa smrdi. Onda sam samo čula da je zvao prijatelja tu iz sela, ima li kakav kombi da to odvezu u glomazni otpad. Ja sam se samo križala”, piše nam gospođa Miroslava.

Sin je, piše na to, potrošio sate da preko provjerenih internet stranica nađe novi dvosjed. “Na kraju je on preko interneta kupio drugi dvosjed, kožni, i rekao da će radije on sam platiti više, nego da dolazi u taj smrad. Mislim da je trebalo možda proći kojih tjedan, dva, da se to rasmrdi, ali meni čak kauč nije imao baš toliko neugodan miris. To je skaj, unutra je spužva i iverica, možda je i neku vlagu to povuklo pa bi se prosušilo i prestalo smrdjeti”, objašnjava.

Razbacivanje novcem

Smatra da je sin to trebao vratiti, ali on je bio potpuno iracionalan. “Ne živi u Hrvatskoj nego vani, pa mu se nije dalo baviti povratom. Sada je tako kako je, on je meni kupio luksuzni komad namještaja, mogli smo te novce onda ulupati u nešto korisnije. Ali to vam je razmišljanje ovih generacija koje nisu osjetile siromaštvo. Oni premalo misle na sutra. Kad mu to govorim, kao da pričam zidu. Ja ne znam kako njegova žena s njim izdrži, ne bih joj bila u koži. Nisam ga ja tako učila”, piše nam.

“I meni kćeri pametuju”

Javila nam se na tu temu i gospođa Lidija. “I meni dolaze obje kćeri s obiteljima ovamo pametovati. Jednoj smeta ovo, drugoj smeta ono. Prošli vikend su došli svi odjednom, a muž i ja nismo znali što bi im sve pripremili od hrane do poklona djeci. Puna kuća, i sad umjesto da smo normalna obitelj koja mirno jede i razgovara za stolom, mi smo se dobacivali jedni preko drugih zašto sam iznijela juhu u zagorjelom loncu, zašto je tanjur oštećen, što je na vilici. Na kraju je ispalo da ni kolač ne valja, jer jedna od njih ne voli orahe, a ja da sam namjerno pekla s orasima, samo da nju iznerviram”, požalila nam se gospođa Lidija.

Na sav taj metež, doznajemo, unuka gospođe Lidije ulazi u smočnicu i počne uzvikivati da smrdi po zelju. “Dosta mi ih je već, evo, neka im smrdi, ja se više brinuti ne mogu, pa taman nek’ ih ne bude do Božića kod mene. Ako ne prije, doći na proljeće kad će mi po vrtu poharati mladi luk i rotkvice. Za njih sadim, za njih se borim cijeli život i do danas, pa mogli bi se svi skupa malo suzdržati. Stvarno mi znaju poremetiti tlak da se poslije danima oporavljam”, iskrena je umirovljenica Lidija.