Povjerljivo
‘Sin mi krade struju, ne da mi na tavan, sad me i uhodi kamerama’
Gospođa Darija jednom je od dvojice sinova dopustila da s obitelji živi u njezinoj kući. Dobio je svoj kat, dio tavana, garažu i dopuštenje da svoj dio nadozida. Ali, sinu i snahi, otkriva nam, sve to nije bilo dosta pa su uzurpirali još i još, a nakon što je gospođi Dariji umro suprug, uzoholili su se do krajnjih granica.
Zar suživot dviju generacija doista mora biti tako kompliciran kao što nam svjedoče mnogi naši čitatelji? Zar nikada ništa ne naučimo iz tuđih primjera? Ponekad nam se čini da razinu trajne nesnošljivosti i smicalica ne može nadmašiti ni najoriginalnija turska serija!
Kao iz sapunice zvuči i ispovijest gospođe Darije, koja nam u pismu svjedoči o pohlepi, nepoštivanju i bezobzirnosti prema starijoj osobi, koja je k tome, nakon smrti supružnika, potpuno ranjiva i osjeća se nezaštićeno.
“Živim u svojoj kući sa sinom i snahom. Sinu smo u potkrovlju dali dvije sobe, kupaonicu i dio sjevernog tavana, kao i dopuštenje da uz nas nadozidaju svoj prostor. Snaha je tada rekla da njoj ne treba ništa drugo osim vlastitog ulaza. Tada je sin napravio stepenice i ulaz na svom katu, a iznad našeg ulaza sazidali su dnevnu sobu. Južni dio tavana je ostao naš i mi smo pristali na ustupke u smislu da preko njihove sobe čistimo dimnjak sa dimnjačarom”, objašnjava svoju nezahvalnu poziciju.
Nanjušili njezinu ranjivost
Kako kaže, poslije smrti supruga su sin i snaha nanjušili svu njezinu ranjivost i počeli je iskorištavati i raditi posve nesuvisle poteze. “Sin i snaha počeli su mi braniti jedno po jedno, ne dopuštaju mi da idem na vlastiti tavan da odvedem dimnjačara koji bi očistio dimnjak. Oni su zaposjeli sav taj tavanski prostor, do krova”, piše nam.
Potom je rekla da su se samo širili, a njoj potpuno ograničili slobodu kretanja u svojoj kući. “Osim tavana zauzeli su i podrum i moju garažu. To im nije bilo dosta, pa su uzeli i moje šupe, iako smo im dali lijepu vlastitu garažu”, doznajemo.
Kradu joj struju
Na kraju je krenulo i na to, da joj izbijaju novac iz džepa. “Koriste se mojom strujom kad god im padne na pamet, iako ima svatko svoje brojilo. Osam godina koriste moju struju za zamrzivač. U moj dio kuće uđu kad im se prohtije jer su si napravili ključ i uzimaju si što im se hoće”, piše ova nesretna majka i svekrva.
Sam kraj pisma je još korak šokantniji – sin je, piše nam, postavio kamere da može uhoditi brata ako dođe u majčinu kuću dok majke nema doma. “Tako nadzire i mene i mog drugog sina kad dođe kod mene, da ne bi nešto dirao. A ako pitam gdje je neka stvar, snaha odmah odgovori: Pa možda je odnio drugi sin”, teške su riječi kojima gospođa Darija opisuje izvor svoje tuge, boli i kroničnog stresa. Što biste bi učinili na njenom mjestu, pita za kraj Darija.
Nedavno nam je i gospođa Mara otkrila svoje planove oko postavljanja kamera u samoj kući, ne bi li dokazala koliko je njezina snaha lijena i zla.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!