Samohrana kraj živih očeva: ‘Prvi je varao zakon, a drugi je radije zapio’

Osam desetljeća na ovome svijetu kroz život hrabro kroči 80-godišnja gospođa Mladenka. S penzijom od 283 eura, zimi ne može platiti grijanje, a u najmu je u državnom stanu.

Uz taj teški stres, još dva teška križa nosi – jedna joj je kći 70-postotni invalid s također malim primanjima, a nju kao majku bolest djeteta boli. Ta kći majci ipak, iako vrlo skromno, pomogne da prezimi. Druga kći joj je u Australiji i ne javlja se, ranila ju je i rane ne zacjeljuju već pet godina.

“Kroz život sam se borila kao samohrana majka dviju djevojčica, od njihovog rođenja ja sam gurala bez alimentacije jer smo se prvi suprug i rastali već nakon tri godine braka. Odgojila sam i školovala djecu sama, do punoljetnosti. A evo što sam dobila. Moja starija kći živi u Australiji i ima skoro 60 godina. Već pet godina ne dopušta mi kontakt. U svih tih za mene dugih godina šutnje, triput mi je poslala po sto australskih dolara, ali uz to ni riječi od nje”, piše nesretna majka Mladenka.

Kći zašutjela bez objašnjenja majci

U životu od svojih kćeri nikada nije ništa zahtijevala. “Znala sam da ni njima nije lako. Ali, boli me odbačenost i to što znam kako je do nje došlo. U njezin život ušao je čovjek koji joj je razrušio brak. Rastala se od svoga prvog, bolesnog muža s kojim ima dvoje punoljetne djece. Po naredbi ovog novog muškarca, koji je sve udaljio od nje za svoje interese, doista se udaljila.”

“Meni je on rekao da mi je kći poručila da je ostavim na miru! Prihvatila sam to, niti riječi nisam na to progovorila, iako mi nije bilo lako. Poštovala sam to, jer sam mislila da i kći to želi. Niti dan danas, a pet je godina prošlo, nemam kontakt s kćerkom, niti unukama. Jednostavno su se prestale javljati”, teške su riječi gospođe Mladenke.

Borila se za alimentaciju, ali nije uspjela

Napisala je potom da je stariju kćer rodila u Australiji, ali se s njom vratila u rodni kraj kad je imala dvije godine. “Iz Australije sam se vratila u dogovoru sa suprugom. Niti on tada nije volio biti u Australiji, ali ostao je da još malo zaradi kako bi u Hrvatskoj mogli imati barem krov nad glavom. No, sudbina nije htjela da budemo sretni. Brak nam se raspao uz svesrdnu pomoć njegovih roditelja, koji su mu lažima punili glavu. I tu sam prekinula svaki kontakt”, povjerila nam je.

Nakon šest godina, našla je novog partnera. “S drugim sam čovjekom dobila još jednu kćer. I opet ista sudbina, nisam znala njegove mane, bio je pritajeni alkoholičar. Curica je imala dvije godine kad smo se rastali. I tako sam, bez ikakve pomoći za njih od strane očeva, sama podizala kćeri. Vodila sam parnice, ali sve bez rezultata. Prvi se izvlačio na australski zakon, a ja tada u Jugoslaviji nisam mogla ništa jer nismo imali konvenciju s Australijom”, piše o velikoj nepravdi koju je iskusila.

S 283 eura mirovine se ne može grijati

Drugi suprug pak nije imao ništa, jer je sve što je zaradio, popio. “I tako sam sama od svoje plaće trošila na odvjetnike i sudove, a sve uzalud. A sada sam još i ovo doživjela od svoje kćeri. Ona se u Australiju vratila prije dvadeset godina i bilo je u redu do ovog novog partnera. Ja sam od početka bila skeptična što se njega tiče, mislim da je jedini razlog što ju je zaveo bio taj, da se dokopa Australskih papira, pa makar lažima”, objašnjava.

Kći, piše nam, vjeruje novom partneru, a majci se ne sjeti pomoći. “Moja mlađa kći pak ima blizu 50 godina i teško je bolesna, 70-postotni je invalid. U braku je i ima curicu te žive u iznajmljenom stanu. Njezin muž je radio, ali sada je i on na bolovanju. Kći je radila povremeno, ali bolesna i primanja su joj mala. I eto me, sama s mirovinama 283 eura u najmu državnog stana. Ponekad mi bolesna kćerka otrgne od svojih malih primanja. Moj jad je velik, osobito zimi”, napisala sam je gospođa Mladenka čije riječi zabole svakog čovjeka s imalo empatije.