Povjerljivo

‘S 83 sam baš sretan, ali sumnjam da ću poživjeti još pet godina’ 

Ako čovjek razmišlja o tome da se prosječni ljudski životni vijek kreće oko 80 godina, naravno da u trećoj dobi, kako godine odmiču, češće pomisli na smrt i pita se kad će i kako će završiti njegov život. Ta pomisao nikome nije ugodna, mnogi je uspiju odbaciti i pustiti da život teče, u neke se uvuče i malo straha, a neki kažu i da su potpuno spremni na odlazak. Prikupili smo različita razmišljanja o smrti ljudi koji koji su o tome pisali na Quori. 

Objavljeno

|

Gospođa Angela ima 82 godine i ne misli da je njezino vrijeme skoro isteklo. “Imam ujaka od 90 godina, a moja prabaka je živjela do stote. Iako su moji roditelji umrli u svojim osamdesetima godinama života, oni su cijeli život pušili, a ja cigaretu nikad nisam ni probala. Fizički su radili mnogo teže nego ja, a oboje su bili boležljivi u starosti. Ja sam za razliku od njih vrlo zdrava, ne uzimam nikakve lijekove, imam sve organe i nemam problema sa zglobovima. Radujem se nastavku učenja i stvaranja te utjecaju i sudjelovanju u životima svoje obitelji i svojih prijatelja”, otkrila je svoje razmišljanje o još puno zlatnih godina pred sobom.

“Veselim se još nekoliko dobrih godina”

Idući sudionik rasprave na temu razmišljanja o vlastitoj smrtnosti kaže: “Imam 72 godine i živim u apartmanskom naselju za starije, što smatram pomalo dosadnim. Ovdje imamo mnogo događanja na koje mogu ići, ali ja ne marim za većinu od njih. Uživam u vremenu koje provodim na laptopu i čitajući. Novčano pomažem svojoj unuci. Suvlasnik sam njezinog auta i plaćam sva davanja te osiguranje. Šaljem joj novac kad god zatreba i ona to ne zlorabi”, otkrio je o svojoj mirnoj svakodnevici jedan od sudionika na Quori. 

Dvoumi se iz dana u dan, piše nadalje, između želje da ostane u stanu uz laptop, ili izađe van i obavi što se mora, te usput možda i sretne nekog poznatog. “Nijedna od tih opcija mi se ne sviđa, pogotovo sada kad je zima na putu. Pa ipak, sretan sam što sam živ i veselim se još nekoliko dobrih godina. Najmanje 20, osim ako mi se zdravlje iznenada ne pogorša, što bi se, realna je činjenica, moglo dogoditi”, odgovorio je na pitanje o temi kako gleda na činjenicu da se približava prosječnom ljudskom životnom vijeku. 

Spremna sam za odlazak na drugi svijet

Druga sudionica, Maria, piše da je imala puno planova za starost, a onda joj se suprug razbolio koji je nakon kraće bolesti umro. ”Trebalo mi je dugo da se oporavim od tog velikog gubitka, puno dulje nego što sam mislila. Putovanje kroz starost bez mog dragog supruga ne čini se više tako uzbudljivim. Dobrog sam zdravlja, ali definitivno sam izgubila svaku radost života. Imam 77 godina i razmišljam o smrti više nego što bih trebala. Nemam šešir i rukavice kraj vrata, ali spremna sam. Imam sve pripremljeno, organizirano i napisano na čistom engleskom”, napisala je, aludirajući na to da je sastavila jasnu oporuku.

‘Sumnjam da ću izdržati još pet godina’ 

Umirovljenik Ron ima 83 godine i piše: “Sumnjam da ću izdržati još pet godina, ali čuda se događaju. I neke moje daleke tete doživjele su preko 90 godina. Čemu se veselim? Baš svemu što radim kod kuće, a toga ima toliko da bi trebale stranice i stranice da sve opišem. Malo je reći da sam sretan. Zapravo, vjerojatno sam sretniji nego što sam ikad bio. No, unatoč tome, spreman sam i na smrt i odlazak kad mi istekne vrijeme na Zemlji. Veselim se i tom sljedećem poglavlju”, napisao je Ron.

“Sa 63 nisam stara, ali vidim kraj ceste mog života”

Gospođa Anna piše: “Pa, nisam baš stara osoba sa 63 godine, iako me neki smatraju starom. Shvaćam da je kraj ceste na vidiku. To mi daje neku vrstu mira i slobode. Osjećam se dobro zbog svojih izbora i odnosa. Što se tiče iščekivanja daljnjeg tijeka života, razmišljanje o tome je sasvim drugačije nego kad sam bila mlada i imala mnogo ambicija.”

“No, sada osjećam zadovoljstvo životom koji sam izgradila i osjećam se sretno iz dana u dan. Još uvijek radim i uživam podučavajući novu generaciju novinara. Moje dvoje djece sami kroje svoje živote, a ja im pokušavam pomoći savjetima i podrškom tamo gdje mogu. Moj suprug i ja smo bliski i imamo neke ideje o putovanjima, iako se čini da putovanje svijetom nije ono što neki umirovljenici žele. Vrijeme mi ističe, ali moj život je ispunjen. Zahvalna sam na ovim danima”, piše ova sudionica rasprave na Quori.

A vi, razmišljate li uopće o vlastitoj smrtnosti? Jeste li napisali oporuku? Postoji li u vama još one prave strasti za životom? Kako prihvaćate starenje? Podijelite to s nama.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Exit mobile version