Svi smo čuli za stereotip “čangrizava stara baba”, da ne kažemo “vještica”. Ima nešto istine u tome da čovjek s godinama postaje manje tolerantan, ali ponekad se iza zajedljivosti i prigovaranja kriju duboka osobna nezadovoljstva. Lako je zaglibiti u čangrizavost, ali ima pomoći, kao što je to na platformi Quora lijepo objasnila jedna gospođa u zlatnim godinama.
“Sjećam se trenutka kada sam stvarno primijetila bore na rukama. Potom i bore oko mojih očiju. Upravo ona mjesta koja ljudi vide kad komuniciraju s nama. Shvatila sam da sam, iako sam se psihički osjećala mladom, zapravo postala ‘stara’. To me počelo naoko neprimjetno izjedati”, priznala je.
Neostvareni snovi
S tim mislima ruku pod ruku počele su je mučiti i druge životne realnosti. “Bilo je to i vrijeme kad sam osvijestila da se snovi koje sam imala s 20 godina, kad sam se osjećala besmrtnom, nisu ostvarili. Uspjeh, koji se nekad činio tako nadohvat ruke, ja kroz cijeli dotadašnji život baš i nisam postigla. A posljednji udarac zadala mi je spoznaja da mi je ostalo manje dana ispred konja nego što sam ih ostavila iza kola”, piše iskreno.
U jednom je trenutku, sasvim utučena, gotovo prestala živjeti. “Imala sam tada preko 50 godina i bila sam ogorčena do srži. Uvrijeđena, povrijeđena. Moja zajedljivost je, a vjerujte mi, često je tako, bila očiti znak duboke depresije. Depresija je bolest. Onda sam shvatila da će me svi otkantati ako ovako nastavim, pa sam se trgnula”, priznala je iskreno.
Prigrlila “drugi život”
“Odlučila sam prigrliti ono što ja zovem ‘drugi život’. Promijenila sam se uslijed ponovnog otkrivanja tko sam ja zapravo. Počela sam učiti nove stvari, duhovne, ali sam tražila i nova iskustava, uvažavajući lekcije proizašle iz mojih ožiljaka i rana nastalih u 50 i više godina hodanja zemljom. Ti ožiljci su bili potrebni da budem ono što sam nanovo uvidjela da želim biti”, objasnila je.
I dok je u počecima spoznaje da stari bila čangrizava i krajnje zajedljiva, danas, tvrdi, više nije ni ogorčena ni jadna. “Ja sam sve, samo to ne. Osvijestila sam sve i prigrlila svoje godine i pazim na svoje misli i ponašanje na van. Znam mnoge koji si samo pogoršavaju život, preko njih uviđam koliko je porazno misliti da su ‘najbolji dani ostali u prošlosti’. Zapravo bismo trebali otvoriti svoja srca tim ljudima. Oni pate, nisu se rodili ni zli, ni čangrizavi, ni zajedljivi”, objasnila je i za kraj nezadovoljnima sobom poručila: “U svakom trenutku možemo biti ono što izaberemo biti. Ta će vas spoznaja podići sa svakog dna.”
A kako se vi nosite s čangrizavošću? Držite li je pod kontrolom? Povjerite nam se.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
