Prije gotovo 25 godina, 1. siječnja 1999. godine, izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju uveden je institut najniže mirovine, koji je za cilj imao zaštititi od siromaštva mnogobrojne bivše radnike koji su uglavnom zbog rata, privatizacije i isplaćivanja dijela plaće “na ruke” imali plaće ispod minimuma, a shodno tome i neadekvatne uplate mirovinskih doprinosa.
Od tada svi umirovljenici čija je mirovina izračunata na osnovi navršenog mirovinskog staža i ostvarenih plaća manja od najniže mirovine, ima pravo na tu vrstu mirovine, piše Glas umirovljenika.
Najniža mirovina određuje se za svaku godinu mirovinskog staža u visini 103 posto aktualne vrijednosti mirovine (AVM) na dan određivanja mirovine. Najniža mirovina određuje se uz primjenu polaznog faktora i mirovinskog faktora. Od 1. srpnja 2023. vrijednost najniže mirovine za jednu godinu mirovinskog staža iznosi 12,13 EUR (91,39 kn), pa se prema navedenom najniža mirovina izračunava tako da se vrijednost mirovine (12,13 eura) pomnoži s godinama staža. Tako najniža mirovina za 15 godina staža iznosi 184,50 eura, za 20 godina staža 246 eura, za 30 godina staža 363,90 eura, a za 40 godina staža 485,20 eura.
Čemu još penalizacija?
No, zanimljivo je da se i najniže mirovine mogu penalizirati pa tako netko tko ode po sadašnjim uvjetima pet godina ranije u mirovinu, muškarac sa 60 godina života i primjerice 30 godina staža, neće dobiti propisanu najnižu mirovinu, već 43,67 eura niže, odnosno 320,23 eura.
Treba priznati da je institut najniže mirovine ipak prosječno podigao mirovine za stotinjak eura. Naime, prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u rujnu je isplaćeno 306.944 najnižih mirovina, pri čemu je prosječan iznos te mirovine 316,77 eura. Da im je mirovina izračunavana samo na temelju staža i plaća, prosjek bi bio tek 214,60 eura!
No, 316 eura koliko prosječno prima toliki broj umirovljenika je doista ispod svakog minimuma dostojanstvenog života u starosti. Zbog toga je Sindikat umirovljenika zajedno s Maticom umirovljenika već nekoliko puta, a zadnji put na sjednici Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe u rujnu 2023., podnio zahtjev Vladi da se ponovno uvede institut minimalne mirovine, ali koji bi se odnosio na sve umirovljenike, a ne samo one koji su imali niske uplate doprinosa. Podsjetimo, do uvođenja najniže mirovine 1999. godine je postojao institut minimalne mirovine, no on je postojao samo za one koji su ostvarili 40 godina staža.
Svima 90 eura više
Prijedlogom umirovljeničkih udruga minimalna mirovina bi iznosila 40 posto minimalne bruto plaće kao osnova za prvih 15 godina radnog staža, a na to bi se za svaku dodatnu godinu staža dodavala vrijednost jednog AVM-a koja trenutno iznosi 11,77 eura. Trenutna minimalna bruto plaća iznosi 700 eura, te bi prema ovoj računici umirovljenih za osnovnih 15 godina staža dobio 280 eura. Onaj sa 20 godina staža bi uz osnovnih 280 eura dobio još 58,85 eura (5 x 11,73) za dodatnih pet godina staža, odnosno ukupno 338,85 eura. Usporedbe radi, trenutno umirovljenik s najnižim mirovinom i 20 godina staža dobiva skoro 93 eura manji iznos (246 eura).
Po istoj matematici minimalne mirovine, umirovljenik sa 30 godina staža dobio bi mirovinu u iznosu od 456,55 eura, za razliku od najniže mirovine prema kojoj sada dobiva 363,90 eura. A umirovljenik sa 40 godina staža bi dobio minimalnu mirovinu od 574,25 eura, a po sadašnjoj najnižoj mirovini dobiva 485,20 eura. Upravo kad se pogleda da osoba koja je 40 godina radila i bila potplaćena cijeli radni vijek dobiva ovako skroman iznos u mirovini, je svakako zvono za uzbunu i jasan pokazatelj da sadašnji model najniže mirovine je promašen.
Podilaženje poslodavcima
U neformalnim razgovorima s predstavnicima iz ministarstva rada i mirovinskog sustava često se može čuti kako mnogi primatelji najniže mirovine su zapravo bivši vlasnici tvrtki ili obrta koji su sebi isplaćivali minimalce, a stjecali bogatstvo i da su zapravo nagrađeni najnižom mirovinom. Istina je da među 307 tisuća umirovljenika s najnižim mirovinama ima i takvih slučajeva, no riječ je o manjini, te se zapravo na taj način pokušava skrenuti tema o problemu siromaštva stotina tisuća umirovljenika koji su ispaštali i kao radnici, a sada još više i kao umirovljenici.
A da hoće, Vlada bi u budućnosti vrlo lako iskorijenila i takve slučajeve, a ne da u sljedećoj godini povećava minimalnu bruto plaću na samo 840 eura, čime podilazi udrugama poslodavaca kako bi i dalje mizerno plaćali svoje radnike, ujedno paradoksalno poticali spomenute vlasnike tvrtki i obrta da si isplaćuju minimalce, plaćaju radnike ili sami sebe dijelom „na ruke“ i slično. Dakako, povećanje minimalne bruto plaće bi se pozitivno odrazilo i na uplatu viših doprinosa, pa bi i sadašnji i budući umirovljenici imali koristi. (Igor Knežević, Glas umirovljenika)
