Kako u svojoj ispovijesti navodi medicinska sestra Ruby Villavicencio, njezina majka bila je nasilna, sklona osuđivanju drugih i imala je neku crtu zlobe u sebi. Od kuće je otišla već sa 17 godina, jer je bila umorna od batina. Preselila se 3000 kilometara daleko od roditelja i nakratko ih posjećivala svake dvije ili tri godine. Kad su se razboljeli, dogodio se preokret I ona se odlučila brinuti za njih.
“Kad je otac počeo slabiti fizički, a majka psihički, sve se promijenilo. Posjećivala sam ih svaka četiri tjedna na tri do četiri dana kako bih ih odvela liječniku, do ljekarne, u kupovinu hrane. Očistila bih im kuću, obavila što je još trebalo te sam popunila njihove organizatore za tablete za idućih mjesec dana”, opisala je.
Preko svojih granica
Svaki put bi dolazila avionom i u zračnoj luci iznajmila automobil. To je bio, naglašava, ogroman trošak. Uz to je svaki put koristila godišnji odmor te je na kraju iskoristila sve dane odmora koje si je godinama štedjela.
“Kad je otac umro, pokušala sam se brinuti o majci kod kuće. Lutala je noću i danju, pa i kad je vani bilo 30 ispod nule. Gurala je krpe u sve odvode i otvarala sve slavine, palila je plinski štednjak, ali bez da upali plamenike. Onda je u drugim situacijama pak na plinski štednjak stavljala stvari (kao što su knjige, papiri i jednom hrpa novca) i tad bi plamenike palila. Imala je tantrume i prijetila mi noževima, razbijenim staklom, čak I skrivenim revolverom mog oca. Nikada nisam mogla odspavati niti jedan puni sat jer je moja majka bila opasna. Ona nije spavala, pa nisam smjela ni ja. Trebalo je mjesec dana da joj osiguram krevet u staračkom domu. Bio je to najgori mjesec mog života, a proživjela sam puno toga”, svjedoči pratiteljica Quore.
Nagli preokret
Mjesec dana nakon ju je smjestila u dom, njezina majka je, svjedoči, odjednom procvjetala! “Voljela je biti tamo. Svi su je u domu voljeli. Bila je toliko narcisoidna da se nikad nije prestala truditi ostavljati najbolji mogući dojam. Bila je toksična prema meni, ali prema svima drugima bila je divna i šarmantna. S vremenom je mentalno propala do te mjere da je izgubila čak i tu potrebu, pa se vratila svojoj pravoj naravi, ali evo, još je nekoliko godina sretno živjela u domu. To je bilo najbolje mjesto za nju”, ispričala je Ruby.
Nikada ne bi, ukazuje, nikome savjetovala da dobrovoljno prihvati brigu o nemoćnim roditeljima pod istim krovom. “Nikada ne bih nikome savjetovala da napusti svoj dom i obitelj kako bi bio bliže svojim roditeljima i brinuo se o njima. Ako su ti roditelji bili još i zlostavljači, onda pogotovo. Ne bih nikoga savjetovala da zbog čuvanja nemoćnih roditelja potpuno osiromaši kao ja, jer onda time osiromaši i svoju djecu. Ne bih savjetovala ni da za njegu potroše sav svoj godišnji, jer si to psihički ni fizički nitko ne može priuštiti.”
“Ako su roditelji bili dobri prema vama i ako želite brinuti o njima, onda si radije priuštite preuređenje svog doma na način da to odgovara potrebama vaših starih, ili pak preselite u takav dom. Ali nikako nemojte uništiti vlastiti život, živote svoje djece ili brak služeći se krivom mišlju da su starački domovi najgora moguća opcija za starije osobe. Sjetite se moje majke, kako je procvjetala ondje!” zaključila je Ruby svoje obraćanje pratiteljima.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
