“Kako se nosim? Radim, živim… Ne znam uopće od kud bih krenula. U svako slučaju tu sam. Vrlo sam aktivna, pripremam djevojke za scenu, to volim i znam raditi”, kazala je o životu nakon gubitka supruga modna agentica Tihana Harapin Zalepugin za Jutarnji list.
“Jedan dizajner me je usporedio sa svojom bakom. No, ja nisam baka iako imam 72 godine. Penjem se na četvrti kat, puno hodam, drži me akcija i i pomisao na moje zlato koje je negdje gore, koje me vidi i koje ne smijem osramoti”, dodala je.
Tuga u četiri zida
“Ja nisam uzimala tablete za smirenje. I nisam se nikome obratila za pomoć bez obzira na veliku tugu koju nosim. U tom smislu sam sama na sebe jako ponosna. Ponekad ste naporni sa svojom tugom. U javnosti više ne želim toliko pričati da sam sama i da moga Saše više nema. Ostavljam tugu za svoja četiri zida. Pričanje o tome je nekada teško, a nekada pomaže. Ponekad si pomislim čemu sve to, pa se onda brzo saberem i pomislim da je život preda mnom.”
“Namjerno sam ovo ljeto otišla u mjesto na otoku Hvaru gdje nam je bilo najljepše, gdje je prošle godine on plivao i ronio. Kao da sam odijevanjem i stavljanjem slika na Instagram htjela reći – evo me, živa sam, dobro izgledam… To mi je jako pomoglo. Možda je hranilo moj ego. Neka mi oproste oni koji misle da mi je samo to važno u životu jer nije”, govori za Jutarnji Tihana Harapin Zalepugin kojoj ne pada na pamet odlazak u mirovinu.
Mirovina kao zaštita
“Saša nije imao lošu mirovinu i neki mi savjetuju da uzmem njegovu. Ali što bih radila? Ove godine ću obilježiti 25 godina rada svoje agencije. Volim raditi, ali ima ljudi koji su cijeli život radili ono što ne vole i mirovina im je zaštita od svog zla koje su trpjeli 40 ili 45 godina”, ističe Harapin Zalepugin koja smatra da mnogi stariji ljudi imaju razloga biti depresivni jer su odbačeni i teško žive od svojih mirovina zbog čega si mnogi uzimaju živote.
