‘Sve sam probala, ali unuka bježi od mene, to je sigurno zbog snahe’

Gospođa Mara u očaju nam je ispričala da je nesretna te joj se psihičko i fizičko zdravlje narušava od boli jer ne može grliti svoju unučicu, koju je tako željno iščekivala i željela da što prije dođe na ovaj svijet.

“Ja sam baka jedne trogodišnje unuke. Njena majka, a moja snaha, zamjerila mi je što ne dolazim kod nje kuhati, čistiti i peglati. Još sam i dolazila prvih mjesec dana nakon što je rodila, sve sam to radila i pomagala jer je tada doista bilo potrebno”, objašnjava nam. No, potom je snaha htjela da ona nastavi tim tempom.

“Želi da im budem sluškinja, a ne baka svojoj unuci. Ma što reći, ionako mi nikad nije dopustila da budem nasamo s djevojčicom. A kad dođu kod nas, nekako me ignorira. Ja ih lijepo dočekam s ručkom, sve su blagdane kod mene”, doznajemo.

Unuka bježi od bake

No, smatra gospođa Mara, budući da se s unukom nije uspjela povezati, djevojčica sada više i ne želi biti s bakom. “Kad me vidi, počne plakati i bježati. Ne ide ni djedu, ni teti. Ja sam doista puno toga pokušala da joj se približim. Plačem i srce mi se kida, ali pomaka nema. Volim je, to mi jedino unuče”, vapaj je naše čitateljice Mare.

Toliko je, objašnjava, bila sretna i Bogu zahvaljivala kad se malena rodila, a sada se osjeća nemoćno jer ne može biti s njom. “Sin je stalno na terenu. Iskreno, malo se naš odnos s unukom popravi kad je sin dovede, tada se unuka malo i zaigra s nama. Želim napomenuti da me inače sva mala djeca vole i dolaze kod mene. I svi mi govore da znam s djecom, uostalom, puno sam ih u životu znala pričuvati – kad god je nekom trebalo”, naglašava.

Čuva tuđu djecu, žali se, jedino ne čuva svoju unučicu. “Ne mogu je zagrliti i znam se osjećati jako loše zbog toga. No, još uvijek se nadam da ću je jednog dana početi grliti i čuvati. Ovako, samo sam jedna stvarno tužna baka”, povjerila nam se ranjenog srca gospođa Mara. Što biste vi učinili na njenom mjestu? Kako popraviti situaciju?