“Iskreno, ne volim nikakvo pretjerano ljubljenje i grljenje, a tijekom trudnoće to mi je još dodatno smetalo. Šutjela sam, naravno, samo da se svekrva ne uvrijedi”, povjerila nam je mlada majka Ivana.
Poslije je nizala primjer za primjerom negativnih iskustava sa suprugovom majkom. “Kad smo saznali da nosim dječaka, ona je odmah nazvala i rekla da je ona to znala, da se to vidjelo po obliku mog trbuha, iako mi je prijateljica rekla da je imala sličan oblik trbuha kad je nosila kćer. Onda me pred kraj trudnoće prozvala zašto još uvijek vozim auto, a ja sam se osjećala jako dobro i sasvim sposobnom za vožnju. Ponavljala mi je da je vožnja za trudnice prestresna i da to nije pametno”, povjerava nam kako je u njoj rastao nemir prema svekrvi.
Kad je rodila, svekrva se nije smirila, samo ju je dalje nervirala. “Dijete je završilo na pedijatriji jer je imalo povišen CRP (nista strašno, zbog mekonija). Ja sam bila s njim jer sam jako željela dojiti svoje dijete (dojim ga još uvijek i nakon godinu dana), a ona je svakodnevno dosađivala u toj svojoj brizi.”
“Bila sam umorna i neispavana i nisam joj mogla stalno odgovarati na poruke. Kad je nakon sedam dana došao dan izlaska iz bolnice, došla je s mojim suprugom po mene i bebu. Hajde, i to sam lijepo prihvatila. Kod kuće sam muža zamolila da ne želim nikoga primati u kuću barem iduća dva tjedna, da se odmorim i uhodam, da s bebom provedem nekoliko mirnih dana. Pogađate, svekrva je rekla da će ona doći odmah kod nas. Tu se nažalost mene ništa nije pitalo. I preko toga sam prešla”, ispričala nam je svoje jade.
Kupi u sebi, boji se zakrviti
Kad se malo uhodala s bebom, i sama je, kaže, otišla s malenim i mužem kod svekrve. No, ona je i opet našla način da je izbaci iz takta. “Znala je da dojim svoju bebu, a opet se drznula reći mi neka maleni ostane kod nje nekoliko sati. To mi ne bi bio problem da nije rekla da bi maleni mogao prijeći i na adaptirano mlijeko, na bočicu. Narasli su mi rogovi, iako sam opet šutjela zbog mira”, doznajemo.
Potom je suprugu prigovorila da nije u redu da apsolutno ne poštuje njezine odluke i nju samu. “Vjerujem da joj je rekao, ali unatoč tome ona je to nastavljala spominjati i predbacivati mi i meni je to bilo ružno od nje. Uz to mi je dijelila savjete koje nisam tražila. Svi ti njezini postupci mene su duboko dotakli i od tada još više ne volim ostavljati dijete pa čak ni iako znam da ga vjerojatno voli. Ja u nju jednostavno nemam povjerenja”, piše nam.
“Postoji još jedan razlog zbog kojeg se svekrvi bojim ostaviti dijete – donedavno je imala razdoblja kad bi pala u nesvijest, onako iz čista mira, a i konstantno se žali da ju nešto boli. A i duboko u sebi znam da me ne voli. To je pokazala još kad smo ja i moj muž tek započinjali vezu. Unatoč svemu, njoj nikad nisam izgovorila niti jednu ružnu riječ, niti sam bila bezobrazna, dok ona prema meni nema baš nikakvog poštovanja. Recite mi, jesam li pretjerala? Što mi je činiti?”, vapaj je snahe koja se osjeća iznimno loše na sam spomen svoje svekrve.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
