Povjerljivo

‘Sin me psuje i prijeti da će me se odreći ako nađem novog muškarca’

Naša čitateljica, koju smo zbog povjerljivosti podataka nazvali Ivanka, povjerila nam je svoj životni put i požalila se na najteže razdoblje koje proživljava posljednje dvije godine. Naime, nakon što joj je preminuo suprug, 20-godišnji sin joj je otkazao svaku poslušnost, psuje ju i brani joj novog muškarca.

Objavljeno

|

Kad se brige podijele, malo ih je lakše nositi, pa je dušu malčice olakšala i gospođa Ivanka koja je iznijela mnoge probleme koji je tište. “Imam 54 godine i prije dvije godine sam ostala udovica. Imam sina od dvadeset godina i probleme s njim, pa bih voljela čuti mišljenje drugih žena mojih godina o tome što mi je činiti”, piše u uvodnom dijelu povjerljivog pisma.

“Radi se o tome da imam veliku potrebu pronaći novog muškarca kojeg ću voljeti i koji bi volio mene. U braku nisam bila sretna i nisam voljela muža toliko da bih rekla da je bio ljubav mog života. Bilo je tu i nasilja, no ipak mi je žao što je umro – voljela bih da je još poživio i zbog našeg sina, kojem otac jako nedostaje i vidim ga da pati”, objasnila je Ivanka.

Treba joj oslonac

Iznimno teško je, povjerava nam nadalje, i njoj. “Ostala sam bez oslonca, sada moram biti i otac i majka, i muško i žensko, a sin me ne sluša otkad je suprug preminuo. On ga držao pod kontrolom, ali sada je postao drugačiji, psuje i radi što mu se prohtije. K tome, meni brani da si nađem nekog novog, prijeti mi da će me se odreći ako nađem drugog muškarca”, jada nam se.

Živi, kaže nadalje ova 54-godišnjakinja, u malom gradu i kad gleda oko sebe ne bi li joj se netko svidio, izbor joj je – nikakav. “Nema, doslovno, nikakvog izbora za mene, ženu u zrelim godinama. To mi stvara veliki problem, a ne znam što mi je činiti i kako dalje sama, a očito moram. Nabacuju mi se ili mlađi ili oženjeni ili prestari za mene, ali ne i oni slobodni iz moje i oko moje generacije”, doznajemo.

‘Pomozite mi barem savjetom’

Je li normalno, pita, da u srednjim pedesetima toliko želi imati novu ljubavnu vezu. “Nisam za avanture i želim stalnu vezu, da li je to normalno željeti u mojim srednjim pedesetima? Je li ružno da ja primjerice u ovim godinama mijenjam partnere u potrazi za nekim ozbiljnim čovjekom s kojim bi možda bila do kraja života? Ili da budem i dalje ovako sama?” pita Ivanka.

“Iskreno, nisam željela nikog i zbog respekta prema mužu, sa sada imam potrebu za nekim i muči me je li to normalno. Starost već polako kuca na vrata, teško mi je bez partnera. Inače sam moralna i uvijek sam bila vjerna mužu, ali sada mi stvarno treba netko. Pomozite mi barem savjetom”, napisala je za kraj gospođa Ivanka.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Exit mobile version