Povjerljivo

‘Prošla sam tri raka, 36 kemoterapija. Kako da se liječim sa 155 eura penzije?’

Dobro razumije, piše nam naša čitateljica Mira, sve naše sugovornice i sugovornike koji se bore s karcinomom, a žale se da im mirovine nisu dovoljne niti za osnovnu prehranu, a kamoli balansiranu. Iako im trebaju posebni nutrijenti koji bi njihovom izmučenom organizmu pružili sve hranjive tvari potrebne za ozdravljenje i održavanje zdravlja, to s mirovinama najčešće mogu samo sanjati. Svjedoči nam o tome i gospođa Mira.

Objavljeno

|

Gospođa Mira nije imala jedan, već tri zloćudna raka. “Prošla sam 30 općih kemoterapija, i šest ciljanih. Naravno da od takvih terapija strada opće zdravlje. Meni su nakon toga jako stradale kosti tako da sada imam i osteoporozu, osteopeniju i reumatoidni artritis”, povjerila nam je.

Potom se dotakla velikog problema naših bolesnih umirovljenika – umjesto da se bavi sa sobom i zdravljem, a to uključuje zdravu prehranu, čajeve, vitamine i najbolje lijekove koji postoje za njezine bolesti, ona se bori s preživljavanjem. Njoj je i voće nedostižno, na nikakvo meso i ne pomišlja, a kamoli ekološki proizvedeno. Razlog tome je, pogađate – mizerna mirovina.

Voće je luksuz, meso ne sanja

“U invalidskoj sam mirovini koja iznosi 155 eura. Čitala sam o gospođi koja je u sličnoj situaciji kao ja, a koja je rekla da si ne može priuštiti ni pošten ručak – tako je i meni. Ni ja si ne mogu priuštiti sve osnovno, a kamoli nekakav luksuz kao što su voće ili meso”, doznajemo od gospođe Mire.  

“Guramo nekako, jer smo navikli biti ovako kažnjeni i bolestima i mirovinama. Krive smo što smo bolesne, kao da smo mi to htjele. No, tako nas tretiraju. Nemam pomoći niotkuda. Znam da ima ljudi koji od države dobivaju raznorazne pomoći, od lijekova do jednokratnih socijalnih pomoći, a nisu ovako bolesni i čak su mlađi te bi mogli ići raditi. Mislim da pojedinci doista teže tome da žive na račun svih nas”, negoduje umirovljenica Mira.

Djeca imaju svoje brige

Ima, dodaje, djecu, ali ih ne želi opterećivati sa svojim siromaštvom i bolestima. “Oni imaju svoje obitelji i svoje brige, ja ne želim da još pomažu meni, da se još sa mnom opterećuje. Guram sama”, doznajemo od naše čitateljice i ozbiljno se pitamo kako li je uspjela usavršiti umijeće preživljavanja s tako teškim bolestima i tako malom mirovinom.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Exit mobile version