Vijesti
‘Otvaramo prvi restoran za umirovljenike, cijena ručka – kao u Saboru’
Između dva ili tri eura trebao bi koštati cijeli ručak u umirovljeničkoj menzi. No osim prehrambenih potreba, ovako organizirana društvena prehrana trebala bi zadovoljiti i potrebe umirovljenika za ugodnim druženjem u kavu, čaj i kolač.
Visoki troškovi prehrane, cijene koje svakodnevno rastu, a istovremeno mizerne mirovine za većinu umirovljenika, ponukale su Hrvatsku stranku umirovljenika (HSU) da inicira uvođenje restorana za umirovljenike, javlja Zagreb News.
Kako kaže Domagoj Sivrić, predsjednik Gradskog odbora HSU-a grada Zagreba, umirovljenički restoran samo je jedan u nizu projekata koje će ta stranka predstaviti u dogledno vrijeme s ciljem da se pomogne umirovljenicima:
“Naime, završili smo s realizacijom tzv. PR alata – Radio HSU, Povjesnica stranke, registracija na društvenim mrežama, stranačka pjesma HSU-a… – i sada slijedi drugi korak, a to je i realizacija projekta ‘umirovljenički restoran’. Nama nije u fokusu samo inzistiranje na povećanju mirovina već na ispravljanju anomalija, nepravdi u mirovinskom sustavu te nuđenje konkretnih rješenja. Tako je i umirovljenički restoran jedan sitan korak u tom smjeru, a do ideje je došlo postupno, osobito nakon sve većih troškova u kućnom budžetu za prehranu.”
“Nadalje, uvjerili smo se kako bi određenom broju umirovljenika u Zagrebu bila prihvatljiva ponuda restoranskog tipa po povoljnijim cijenama od ekonomskih. Uz to štedi se na vremenu potrebnom za nabavu namirnica, pripremu obroka i potom, naravno, pranju posuđa. Uzimajući sve to u obzir, prema našim saznanjima restoran sa subvencioniranom prehranom za umirovljenike bio bi vrlo funkcionalan, dobro posjećen i društveno opravdan.”
Biserka Dumnica, članica predsjedništva i predsjednica udruge Umirovljenička akademija, kaže da bi u restoranima bili zaposleni umirovljenici ugostiteljske struke koji bi radili uz mirovinu čime bi ostvarili dodatan pozitivni efekt ovog projekta. Obroke bi, dodaje, sufinancirala Vlada tako da se umjesto jednokratnih naknada financira godišnja prehrana i time trajno pomogne umirovljenicima:
“Naime, jednokratne potpore se potroše u jednom dahu i time se ne gasi požar i kontinuirano poboljšava životni standard što je također jedan od razloga za realizaciju naše ideje. Naravno, ako je hrana subvencionirana pravo bi imali samo umirovljenici uz korištenje identifikacijske kartice koju smo po uzoru na studentsku X-icu nazvali Zetica, jer je Z zadnje slovo u abecedi. Analogija sa studentskim restoranom vezana je uz način korištenja kartice i subvencije prehrane koju resorno ministarstvo financira.”
“No analogija bi se mogla povući i sa saborskim restoranom u kojem saborski zastupnici po vrlo povoljnim cijenama mogu objedovati ili brojnim restoranima u poduzećima koja se brinu o svojim zaposlenicima. Ovisno o visini subvencije tj. stanju na kartici ili platežnoj moći umirovljenika moguće bi bilo konzumirati i dva topla obroka dnevno.”
Prema europskim statistikama, do 2020. godine na kupnju prehrambenih proizvoda odlazila je otprilike trećina primanja da bi 2020. godine taj iznos bio oko 21 posto, odnosno nešto više od petine izdataka prosječnog hrvatskog kućanstva. No nakon brojnih kriza cijene su hrane posljednjih godina znatno povećane, a za razliku od energenata nisu znatnije obuhvaćene vladinim mjerama.
Sivrić kaže da su pokušaji sa zamrzavanjem cijena pojedinih namirnica samo neznatan i nedovoljan pomak na utjecaj troška hrane na budžet. Dodaje da ovaj restoran nije pučka kuhinja namijenjena socijalno ugroženima i najsiromašnijima već onima kojima bi bilo ekonomičnije pojesti obrok u restoranu nego kod kuće. Uz to, obroci bi se pripremali prema nutritivnim svojstvima pogodnima starijim osobama, vodila bi se pozornost o porijeklu i kvaliteti hrane, primjenjivao HCAP sustav u pripremi obroka i poštivali sanitarni propisi pri konzumaciji hrane.
U tim restoranima postojao bi i prostor za druženje i odmor uz kavu ili čaj, što je važno zbog socijalizacije starijih osoba. Kako kaže Sivrić, u Zagrebu ima veliki broj zapuštenih i napuštenih prostora koji nisu trenutačno u funkciji. To je dobra baza odakle bi se mogle početi tražiti lokacije za umirovljenički restoran:
“Kako veliki broj naših sugrađana ima problema s osamljenošću i otuđenosti dolazak u restoran ne bi bio samo puko zadovoljavanje za jednom od osnovnih fizioloških potreba već i prilika za druženje. Tako bi se na neki način formirali tzv. dnevni boravci u kojima bi se umirovljenici mogli zadržati, zimi boraviti u zagrijanim prostorima i uz zabavne igre popiti čaj ili kavu, proslaviti rođendan, obljetnice vjenčanja i slično. Na tom je tragu i naš, možemo ekskluzivno najaviti, projekt na kojem intenzivno radimo – otvaranje Mudris (Mudrost i iskustvo) kluba u suradnji s Umirovljeničkom akademijom.”
S gradskim vlastima HSU je, kaže Sivrić, imao vrlo kvalitetan sastanak i naišli su na otvorena vrata. Očekuju da će nastaviti razgovor i o otvaranju oglednog primjera umirovljeničkog restorana u Zagrebu:
“Trošak je sada teško procijeniti, ali znamo samo kako je ekonomičnije nabaviti hranu u većim količinama, uz javno nadmetanje, i dovoljno bi bilo izdvojiti samo 10% posto od sredstva za isplatu posljednje isplaćenog jednokratnog dodatka na mirovine da restoran profunkcionira i radi godinu dana. Koliko je nama poznato, u inozemstvu postoje restorani u kojima umirovljenici dobivaju popust na restoransku uslugu ili su cijene manje pri kraju dana kada dolazi do ostatka pripremljene hrane. No, cjelovito i sveobuhvatno rješenje s brojnim sinergijskim efektima koje mi nudimo za sada nismo vidjeli da postoji igdje u svijetu.”
Prvi korak HSU je odradio tijekom razgovora s upraviteljem Studentskog centra u Zagrebu koji je pokazao veliki interes za ovaj projekt. Postoji, tvrdi predsjednik gradskog HSU-a, i ideja da se u okviru SC-a izdvoji jedna lokacija za umirovljenički restoran i iskoristi ova ustanova koja priprema dnevno više od 20.000 obroka:
“U tom bi slučaju podjelu hrane, naplatu i čišćenje odrađivali umirovljenici, a hranu bi pripremali djelatnici Studentskog centra. Kako je SC pod državnom ingerencijom projekt bi bio pod nadležnošću resornog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi. Kako će podijeliti uloge grad Zagreb i ministarstvo, vidjet ćemo, ali smatramo kako ne bi smjelo doći do političkih konfrontacija i prepucavanja. U interesu umirovljenika trebalo bi se zajedničkim snagama razmotriti najbolja rješenja i već iduće godine otvoriti usluge umirovljeničkog restorana.”