Mozaik
Odlazak aktivistice za pravo na eutanaziju: Sama je režirala svoj kraj
Slobodna sam žena. Borit ću se da to ostanem do kraja. Želim umrijeti prije nego osjetim prave starosne tegobe. Za mene je starost samo neizlječiva bolest koja je uvijek fatalna.
Umrla je francuska liječnica Jacqueline Jackie Jencquel, najpoznatija kao aktivistica za pravo za eutanaziju kroz takozvano asistirano samoubojstvo. I sama je često bila posljednja pratnja ljudima koji su svoj dostojanstveni kraj potražili u Švicarskoj, bilo da se radilo o njenim prijateljima, suborcima ili osobama koje je trebalo voditi kroz sam postupak.
Ovu živahnu Francuskinju upoznali smo 2018. godine. Povod su bili njeni medijski nastupi u kojima je kao 74-godišnja žena najavila eutanaziju. “O svemu sam razmislila. Sa 76 godina čovjek je star, nije posve zdrav i kvaliteta života mu je sve manja. Vidim to po svom seksualnom životu koji nije toliko dobar koliko bih htjela”, kazala je tada novinarima koji su njene riječi interpretirali naslovima tipa “Odlučila je umrijeti jer ne uživa u seksu”.
Zato je najavila da će 2020. godine krenuti put Švicarske gdje će joj ubrizgati smrtonosnu kemikaliju koja će je odnijeti s ovoga svijeta. Prije toga će, rekla je, organizirati proslavu zadnjeg rođendana. “Želim umrijeti prije nego osjetim prave starosne tegobe. Za mene je starost samo neizlječiva bolest koja je uvijek fatalna.”
Što se u međuvremenu događalo s Jencquel? Mnogi su postavili ovo pitanje, budući da je javnosti predstavljen dokumentarac o njenom životu. U filmu Jackie the Wolf njen sin Tuki Jencquel dokumentira i dijeli nekonvencionalne razgovore sa svojom majkom koji su prethodili njenim posljednjim riječima.
“Snimao sam opuštene trenutke, kao što biste snimali bilo koga u svojoj obitelji za vlastitu zbirku uspomena”, rekao je Jencquel za Yahoo Canada. “Nije to bilo s ciljem da napravim film. No kada je počela privlačiti pažnju i nekako flertati s drugim filmašima, shvatio sam da, ako netko snimi film o njoj, želim to biti ja. Tada sam to počeo shvaćati ozbiljnije i prestao sam tretirati ta naša snimanja kao neku usputnu stvar. Postao je to film o nas dvoje i našem odnosu. Ona je bila vrlo uključena, bilo je kao da radimo na zajedničkom filmu.”
Jackie je preminula u svom stanu u ožujku 2022. godine. Prema dostupnim informacijama, namjerno je uzela smrtonosnu dozu barbiturata. Njen sin nije zabilježio njene posljednje trenutke. Film Jackie the Wolf završava slikama njenog praznog stana u Francuskoj. To je dirljiv pokazatelj kraja njenog života. Otišla je s ovoga svijeta, ne onako kako i kada je najavljivala, ali svakako pod svojim uvjetima.
Foie gras za kraj
“Večer prije, naručila je bocu votke i paštetu od pačje jetre”, otkrio je Jencquel. “Kad su je pronašli, bila je kraj nje omotnica s porukom. Priložila je račun za votku i paštetu te 50 eura za mene ili nekoga da to plati.”
Kako bi obilježio odlazak majke, Tuki je pozvao njene prijatelje u njen stan. “Pustili smo glazbu koju je voljela i svima koji su došli ponudio sam votku i paštetu od pačje jetre. Tako da je to bio neki način da je se sjetimo na veseliji način.”
“Nadao sam se da moja mama neće umrijeti na kraju našeg filma”, rekao je Jencquel. “Zapravo, kad sam počeo s montažom, izgledalo je kao da će film imati drugačiji kraj. Na razini razuma, znao sam da će to vjerojatno jednog dana postati stvarnost. Znao sam da je ona ozbiljna u vezi s tim. Ali emocionalno gledano, mislio sam da će moja mama uvijek biti tu.”
Pomogla je mnogima da ne budu sami
“Vidio sam mnoge ljude koji su pristupili mojoj mami i željeli otići s ovog svijeta. To su bili oni koji nisu imali nikoga u svojoj obitelji s kim bi o tome mogli razgovarati”, rekao je. “Ti bi ljudi i dalje otišli, ali bi njihov odlazak, bez moje majke, bio vrlo samotan.”
“Stoga se nadam da je to nešto što će ljudi izvući iz ovog filma. Nije toliko bitno što ljudi misle, je li eutanazija ispravna ili pogrešna. Ljudi će to promatrati kroz svoj moralni objektiv i donijeti vlastiti sud. Film nije namijenjen tome da ljude natjera da promijene svoje mišljenje o asistiranom samoubojstvu. Poruka filma je da je posve u redu razgovarati o eutanaziji”, zaključio je Tuki Jencquel.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!