Da je mirovinska reforma s II. stupom trajno štetna za gospodarstvo i građane, za I. javni mirovinski stup i državni proračun, potvrdio je svojom analizom profesor Ekonomskog fakulteta u Splitu i član SUH-a, dr. Željko Garača. Između ostalog, navodi da se to ne može otkloniti unaprjeđenjima II. stupa! Naprotiv, mirovinska reforma s III. stupom umanjuje ostvarenje BDP-a, piše Glas umirovljenika.
Indikator ove štete je oportunitetni trošak koji se mjeri propuštenim BDP-om, a koji se ne može nadoknaditi mehanizmima mirovinske reforme, dalje navodi te ističe kako je gruba procjena da se godišnje propušta oko 2 milijarde eura BDP-a, a to će se nastaviti.
Garača smatra kako će suprotno prevladavajućem narativu, II. stup trajno generirati deficit u I. stupu i kada protekne tranzicijsko razdoblje. Količina novca kojeg se I. stup odriče u korist II. stupa je veća od “ušteda” koje (ne)će ostvariti neisplatom dijela mirovina. Razlog je niski stupanj zamjene prve mirovine i posljednje bruto plaće. Trenutno manje od 40 posto. Da bi se ostvarile eventualne uštede faktor zamjene bi morao biti veći od 45 posto.
Suprotno prevladavajućem narativu, II. stup će trajno generirati dodatni deficit u I. stupu i kada protekne tranzicijsko razdoblje koji će dodatno morati biti subvencioniran iz državnog proračuna, a sve to moraju dodatno platiti građani kroz druge poreze ili kroz povećanjem javnog duga što se u konačnici opet svodi na dodatne poreze, piše dalje Garača.
Državni proračun oštećen
Navodi i tri grupe problema mirovinske reforme i II. stupa prema značaju: trošak mirovinske reforme, poslovanje MOD-ova i nepošten model isplate mirovina iz II. stupa, te poslovanje OMF-ova. Garača dalje navodi kako trošak mirovinske reforme čine tranzicijski deficit – trošak državnog proračuna radi nadoknade neuplate dijela doprinosa u I. stup, zatim trošak financiranja tranzicijskog deficita – trošak državnog proračuna putem dodatnih poreza, javnog duga i pripadajućih kamata, te oportunitetni trošak – propušteni BDP zbog prethodna dva troška.
“Svođenjem novčanih tokova isplate mirovina na neto sadašnju vrijednost pokazuje se da je ona negativna. Usklađivanje mirovina s inflacijom do 2 posto je prije svega iz imovine umirovljenika prenesene na MOD. U stabilnim uvjetima MOD-ovi praktično mirovine mogu isplaćivati iz prinosa na investiranu imovinu, ne dirajući glavnicu koja im ostaje nakon smrti umirovljenika”, piše Garača.
“Iako je poslovanje OMF-ova vrlo problematično, ono nije predmet mojih znanstvenih istraživanja pa ću se suzdržati od detaljnije kritike. Ipak bi postavio jednu provokativnu hipotezu za buduće istraživanje: Što je uspješnije poslovanje OMF-ova to će konačna šteta biti veća. Novi paradoks!”, navodi Garača.
U svojoj ocjeni prijedloga paketa izmjena zakona za unaprjeđenje II. I III. mirovinskog stupa Garača ističe kako je zbog inherentne štetnosti II. stupa, svaki pokušaj da se on učini atraktivnijim štetan te da je povećanje dodatka na dvostupanjske mirovine krajnje neetično jer manje bogati trebaju kroz poreze dodatno platiti veće mirovine uskog kruga najbogatijih. A povećanje mogućnosti podizanja gotovine prilikom umirovljenja je suprotno samoj ideji mirovinskog osiguranja, kaže Garača.
Siromašni financiraju bogatije?
Što se tiče III. Stupa, Garača smatra da je on privatna stvar svakog pojedinca i iznesene kritike se ne odnose na njega iako i tu treba istaknuti neetičnost zakonskog rješenja, jer država ne treba subvencionirati mirovinsku štednju najbogatijih na račun ogromne većine slabijeg materijalnog stanja.
U zaključku Garača navodi kako je “u prethodno iznesenom kontekstu tvrdnji o inherentnoj štetnosti same mirovinske reforme, svako povećanje atraktivnosti mirovina iz II. stupa štetno. Uz to, neke predložene mjere su suprotne samoj ideji mirovinskog osiguranja ili su neetične te ih treba odbaciti pa tako i ovaj cijeli paket mjera.
Garača daje dva prijedloga, prvi je da treba ukinuti II. mirovinski stup i tako spriječiti trajne štete po gospodarstvo, građane i javne financije koje im privatizacija javnog mirovinskog sustava i II. stup nanosi. O načinu ukidanja II. stupa može se raspravljati i treba nastaviti tražiti rješenja za mirovinski sustav, ali u drugom smjeru.
Drugi njegov prijedlog je da je jedan od mogućih smjerova radikalna fiskalna reforma s ukidanjem doprinosa na plaće i prebacivanje financiranja javnog zdravstva na druge poreze. Na taj način bi se porezno rasteretio rad, proizvodnja bi postala konkurentnija, gospodarstvo bi brže raslo, porasle bi plaće pa posljedično i mirovine iz I. stupa. Preduvjet za ovaj potez je ukidanje II. stupa, zaključuje Garača.
Ovu je analizu Garača predstavio na 5. sastanku Radne skupine za analizu mirovinskog sustava.
