Povjerljivo
Ana (55): ‘Već godinama ne spavam s mužem, to me uništilo. Iz toga treba pobjeći!’
Gopođa Ana (55) povjerila nam je najdublju intimu, kaže, kad je jednom ušla u šesto desetljeće života, više ne glumi da je sretna u braku. Iako sa suprugom ne spava već više od deset godina, iz braka ne može van jer ima troje djece, od kojih je jedno s posebnim potrebama.
Život je, otkriva nam gospođa Ana (55), nije mazio. Prvo dijete, djevojčicu, rodila je s 35 godine, drugo s 36 i treće s 39 godina. Najmlađe dijete, sin, rodio se kao dijete s posebnim potrebama. “Relativno kasno sam se udala i to kao trudnica.
Sa suprugom sam se slagala tih godinu dana koliko smo se poznavali prije braka, nije trudnoća došla na prepad. No, onda su došla djeca i kad smo vidjeli da najmlađi ponešto zaostaje u razvoju, ja sam mu se malo više posvetila”, govori nam.
“Bilo je razdoblja kad sam loše spavala – mučilo me to što sam zapostavila karijeru da bih više bila s najmlađim djetetom, a bila sam i umorna jer sam ga razvozila na vježbe, i sama dodatno kod kuće radila s njim ne bi li do škole dostigao vršnjake do stupnja da barem može u poseban razred. Suprug je radio i razvozio mlađih dvoje, a kućanstvo je bilo više-manje na meni”, doznajemo nadalje.
Potom je rekla da su bračni problemi počeli upravo zbog tih njenih nakupljenih briga i umora. “Moj suprug jako hrče, pa sam mu par puta razdraženo prigovorila. Nakon osam godina našeg braka, on se premjestio u sobu u potkrovlju, i više se nikad nije vratio u naš krevet. Više nikad nije pokazao da ga zanimam kao žena. U to vrijeme to me uništavalo, plakala sam noću. Imala sam samo 43 godine”, rekla je.
Nema povratka
Sada, kad su sinove postavili na noge i kad su koliko-toliko svi samostalni, no još svi žive s njima jer se još školuju, voljela bi da suprug i ona poprave odnos, pa i onaj u krevetu. “Mislim da za to više nema nade. Više puta sam povela razgovor o tome, tu razgovora s njim više nema. Čak mi kaže da je njemu ovako dobro. Jednom smo se jako posvađali pa mi je rekao neka idem ako želim, ali da djeca ostaju s njim u kući i da ih nikada neću dobiti. Kao ni kuću, sagrađenu zajednički, ali na njegovoj djedovini.”
“Ja sam u poziciji da mogu otići u podstanare, sama ili s troje djece, od čega je jedan 16-godišnjak s kojim se i dalje treba posebno baviti. Moj muž odbija sve to uopće čuti, a natezati se za alimentaciju i po sudovima nemam snage. Kuću, rekao mi je, neće pristati prodati nikad, tako da ne znam kako doći do novca koji sam u nju uložila, iako imamo vlasništvo pola-pola. Nemam novaca za privatnu tužbu, jer moja plaća, koja je prosječna, sada pokriva sadašnji život s troje djece. Ni on nema bitno veću plaću, a troškovi su veliki”, govori nam.
Da nema 16-godišnje dijete koje ovisi o njoj, još bi i otišla, sigurna je. “Ako imate zdravu djecu i u takvom ste braku bez intime, bježite i ne gledajte natrag. Da sam mogla i da sam imala kud, ja bih davno otišla. Vjerujte mi se, kad prođu godine bez intimnih odnosa, to se ne popravlja. Bježite”, poručila je za kraj.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!