Ako je s nekim lijepo raspravljati o problemima umirovljenika već na ranojutarnjoj kavi, onda je to baš iznimno lijepo s gospodinom Danijelom (80). Ovaj, inače zabavni, rođeni Zagrepčanec, koji je ovom gradu kao postolar odradio dugih četiri desetljeća, ovaj put nam je ispričao što mu se to ružno dogodilo u tramvaju.
Za tri dana, gospodin Danijel proslaviti će 80. rođendan. Prvu čestitku dobio je od ZET-a, i to u obliku kazne, a sve zbog nezgodnih okolnosti.
“Znao sam donedavno da je na snazi cenzus po kojem svi umirovljenici, koji imaju mirovinu manju od 480 eura, imaju pravo na besplatnu tramvajsku kartu. No, onda sam dobio povećanje mirovine od nekih dvadesetak eura i taman za nekoliko eura prešao sam taj limit. Dva mjeseca sam uredno kupovao kartu. Eh, tu nastaje moja muka. Više mi je ljudi reklo da je cenzus podignut na 560 eura. Čak nikome nisam ni povjerovao na prvu, nego sam uredno otišao u ZET pitati. Službenica je provjerila moju pokaznu kartu i rekla mi je da vrijedi”, ispričao nam je. Ipak, dogodio se, kaže, nekakav nesporazum, jer je uslijedila za njega velika neugodnost.
Velika neugodnost
“Vozio sam se po gradu bez karte, sasvim bezbrižan i siguran da ne moram kupovati kartu. Nisam ni slutio da to još nije i službeno stupilo na snagu. Dođe kontrola, ja samouvjereno pokažem iskaznicu, kad ono, štampa meni kontrolor kaznu. Rekao sam mu uljudno: ‘Pa gospon, mislil’ sam da vrijedi povlastica, pa govori se da su izmjene donesene. Ne mislite valjda da bi vam dal’ iskaznicu da sam znal’ da ne vrijedi?’ Ali, kontrolor nije imao milosti za moju istinu”, doznajemo od gospodina Danijela.
Kako kaže, imaju oni tamo svoju istinu. “Zaprijetio mi je da moram platiti. Ako ne platim odmah pola od 33 eura, poslije se to popne. Platio sam. Ali neka svi znaju kako se živi s našim mirovinama. Meni od moje mirovine, kad sve platim, ostane tri, četiri ili pet eura na dan, kako koji mjesec. Meni je od toga jedan euro za svaki dan u mjesecu popapal ZET. Teško sam se s tim pomirio, išao sam se žaliti”, rekao je.
‘Malo tolerancije ne bi škodilo’
U tom nadobudnom pohodu, uslijed borbe za pravdu, proživio je novu agoniju. “Najprije sam išao na Remizu, tamo su me tako razljutili da sam mislio da budu mi zaštitara pozvali. Nisam ja vikao, nego sam triput ulazio da im objasnim zašto smatram da mi trebaju uvažiti žalbu. Ništa. Zbogom euri”, ispričao nam je.
“Razumijem da kontrolori i službenici rade svoj posao, ali neki zdravi razum naspram čovjeka od 80 godina, koji je rođeni Zagrepčanin i ima dokaz o ovako mizernoj mirovini, k tome im objašnjava da je i službeno bio krivo informiran, stvarno treba postojati.”
“Malo tolerancije bi trebalo biti, ako već moram gledati kako su tolerantni kad u tramvaju uhvate strance. Ovi promrmljaju nešto na engleskom, kažu da nisu znali da trebaju imati kartu. Neke puste. Tko tu koga, ja ne znam. Evo ne znam kaj bi vam rekel. Ogorčen sam, razočaran sam i vidim da pojedinac u ovoj birokratskoj zemlji ne može napraviti ništa”, rekao je uzrujano naš sugovornik Danijel.
Kako ishoditi besplatan umirovljenički pokaz za zagrebački javni prijevoz te koji su uvjeti, pročitajte na ovoj poveznici.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
