Tko će dobiti bakino kristalno postolje za tortu? Na prvi pogled ovo se čini kao tako bezazleno pitanje. No, mogući odgovori na slična pitanja izazivaju male međugeneracijske i unutargeneracijske sukobe u brojnim obiteljima.
Kako stariji roditelji bejbibumera umiru ili kako stari bejbibumeri sele u manje stanove ili umiru, javlja se veliki problem. Kamo i komu ostaviti osobnu imovinu, zbirke i uspomene koje ste stjecali tijekom desetljeća?
U nekim slučajevima nitko ne želi bakin stalak za tortu. Mlađe generacije se često sele, pa čak i iz države u državu, ili žive u puno manjim stanovima od svojih roditelja. Zaista, nemaju mjesta za takve stvari. U drugim slučajevima ne pridaju istu sentimentalnu vrijednost određenim predmetima kao mame i bake. Jednostavno ne žele te stvari, analizira portal Sixty and me.
Naravno, ponekad vrijedi i obrnuto. Nekoliko članova obitelji možda će htjeti bakino kristalno postolje za tortu jer žele čuvati sjećanje na baku i sve rođendanske torte koje im je s ljubavlju pekla. Problem je dosegao tolike razmjere da je Sveučilište Minnesota Extension Service objavilo knjižicu pod naslovom “Tko će dobiti bakino postolje za tortu?”. Riječ je o svojevrsnom vodiču za raspodjelu osobne imovine.
Megan Orenstein iz Virginia Cooperative Extension Service na temelju obavljenog terenskog istraživanja kaže da mnoge obitelji nerado govore o raspodjeli budući da je raspodjela vezana uz koncept smrti. Međutim, raspodjela će se dogoditi prije ili kasnije. Treba samo odlučiti hoćete li to sami obaviti ili će predstavnici države i zakona to obaviti umjesto vas.
Napravite plan – to je nužnost
Najbolji način za rješavanje ovog problema je plan koji ćete na vrijeme osmisliti i koji ste usuglasili s najužim obiteljskim krugom. Za početak valja realno procijeniti vrijednost imovine koja ostaje iza vas. Identificirajte emocionalno najvrijednije predmete i odredite što će se s njima dogoditi nakon vaše smrti.
Još jedna ideja je uključiti svoju osobnu definiciju pravednosti. Treba li član obitelji koji je u financijskim problemima dobiti više novca od svoje braće ili sestara? Ili sve treba podijeliti na jednake dijelove? Također se zapitajte: koji je po vašem mišljenju najbolji način za očuvanje uspomena za koje smatrate da ih treba sačuvati? Upamtite da na kraju imate pravo podijeliti svoje stvari kako god to želite.
Što kad osoba ne želi planirati?
Ako pak želite sa starijim članom obitelji razgovarati o raspodjeli njegove imovine, može se dogoditi da će on to odbijati. Možda će vam reći da planirate ili priželjkujete njegovu smrt. U takvoj situaciji morate raditi polako kako biste im pomogli da shvate važnost planiranja. “Znam da je ovo neugodno, ali želim ovo učiniti kao čin ljubavi prema tebi”, riječi su koje mogu biti dobar početak ovog neugodnog ali važnog posla.
Informacije i uključenost su ključ
Važno je da obitelj sudjeluje u fazi planiranja. Međutim, ne biste trebali očekivati trenutne rezultate. Ovo bi mogao biti proces koji traje nekoliko godina. Skloni smo razmišljati u okvirima “sve ili ništa”, a to nas sprječava da razmišljamo o mogućim alternativama. Orenstein nas podsjeća da će ljudi reagirati vrlo različito na ovakve razgovore i da valja odvojiti vrijeme kako bi svima bilo ugodno.
Što je to raspodjela imovine za života?
“U tom slučaju ostavitelj kaže ovo je moja imovina i odmah cijelu ili njen dio ostavlja nasljednicima. Točno se odredi koje su to osobe, oni se svi s time usuglase i sastavlja se isprava potvrđena od javnog bilježnika ili ovjerava pred sudom, isto kao i za ova dva ugovora. I to je zapravo najčišće, da, poput žive ostavinske rasprave. Samo ljudi to baš nisu skloni raditi. Razlog je što si ovim doživotnim i dosmrtnim ipak ostavljaju mogućnost da će u slučaju bolesti netko biti u obvezi brinuti o njima”, kaže zagrebačka odvjetnica Dora Ružičić Dražić. Više od oporukama, ali i raspodjeli imovine za života, pročitajte na ovoj poveznici.
