Svoje stvari ne možemo ponijeti sa sobom na onaj svijet, stoga je najbolje što prije prestati s njihovim gomilanjem, pa i odbacivanjem onoga što smo nagomilali. Netko će to cijeli život imati na pameti, drugi će se na veliko čišćenje odvažiti kad uđu u mirovinu, netko će o tome misliti ako se razboli, a netko možda nikad pa će baktanje s tim ostaviti nasljednicima.
Ovog mjeseca je Ronnie O’Sullivan, igrač snookera (igra veoma slična bilijaru) svojoj kolekciji trofeja dodao i pehar osvojen na Shanghai Masters 2023. Ali, on taj trofej, rekao je novinarima, neće zadržati. Ne želi nikakve svoje trofeje. Kaže: “Ne želim da mi do moje 70. ili 80. godine života za uspomenu ostane bilo kakva stvar.”
“Pripremam se za smrt. Nisu samo pehari to što ne želim, dio toga su i stvari za snooker – prsluci, štapovi, ali i druge nepotrebne stvari, jer – sve će proći”, rekao je.
Poklanja, prodaje
“Trofeje uvijek poklanjam. Moj prijatelj Paul ima jedan, dao sam jedan jednom klincu iz publike. Ovaj posljednji iz Šangaja ostaviti ću prijatelju u Kini. Zapravo se uopće ne zamaram trofejima. Dosta sam ih i prodao. Što će mi u grobu?” dodao je.
Ronnie ima 47 godina i, koliko je javnosti poznato, dobrog je zdravlja. Ali, svi znamo na što cilja s ovavim izjavama – ništa ne možemo ponijeti sa sobom na drugi svijet. Ne možemo uzeti ni svoj novac ni bilo što od svojih stvari. I dok ćemo za novac ćemo naći neograničen broj zainteresiranih, za stvari u današnje vrijeme možda nećemo naći nikoga.
Kad je pravo vrijeme za razmisliti?
Ako ne želite da fizički tragovi vašeg života završe spaljeni na šikari ili na odlagalištu smeća, valja nam se svima za života pobrinuti da u prave ruke poklonimo ono što bi taj netko mogao iole cijenitii (kolekcije ploča, slike, porculan – sve što rijetke mlađe generacije danas žele u svojim domovima). Ako to ne napravimo, svojim stvarima samo opterećujemo svoju djecu i planet.
U svijetu je poznat i naziv ”švedsko čišćenje prije smrti”, definiran kao “metoda organiziranja i raspremanja vašeg doma prije nego što umrete kako biste smanjili teret na vašim voljenima nakon vaše smrti”. U definiciji stoji i da ga obično prakticiraju “stariji ljudi ili oni koji se bore s terminalnom bolešću”.
Sve je to u redu, ali mnogi će se složiti i s Ronniejem – proces treba započeti što ranije u životu. Kad se naše vrijeme približi, sigurno nećemo htjeti biti pod stresom i okolo tražiti dom za svoje uspomene.
Dakle, kad počinjete? Je li dob od 47 godina prava dob, ili je ipak prerano? Zapitate li se ponekad i vi je li krajnje vrijeme da prestanete gomilati stvari i umjesto toga počnete odbacivati ono što imate?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
