Mozaik
Trebaju li katolici moliti za svoje uginule kućne ljubimce?
Kakav bi trebao biti kršćanski način oproštaja od životinja, kućnih ljubimaca kada uginu?
Odnos prema životinjama uvelike se promijenio posljednjih nekoliko desetljeća pa je dobrobit kućnih ljubimaca i njihovo dostojanstvo, nešto što se podrazumijeva. jer kao društvo osvijestili smo njihovu patnju, ali i sposobnost doživljavanja emocija.
S pravom govorimo da su članovi naših obitelji, a u novije vrijeme katolici iz Zagreba svoje kućne ljubimce vode i na godišnji blagoslov u župu sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu. Stoka se, već ionako, odavno blagoslivljala u ruralnim dijelovima Hrvatske.
No što kad kućni ljubimac ugine? “Kakav bi trebao biti kršćanski način oproštaja od životinja, kućnih ljubimaca kada uginu? Jasno mi je da se čovjekovo dostojanstvo ne može mjeriti sa životinjom, no i ona ima pravo biti pokopana, zar ne? Postoji li molitva Crkve za ukop životinja?” To su pitanja koja je Glasu Koncila postavio jedan čitatelj.
“Čovjek je oduvijek vezan uz svoje životinje, bilo da je riječ o radnim životinjama ili životinjama od kojih se živjelo kroz stoljeća, bilo da je riječ o kućnim ljubimcima. Biblijski gledano, i čovjek i životinje su Božja stvorenja, a u Knjizi Postanka je zapisano: ‘Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on’ pa taj dio biblijskoga izvještaja naglašava čovjekovo dostojanstvo u odnosu na životinje”, navodi Koncil.
“Međutim, biblijski tekstovi na mnogo mjesta daju do znanja da se čovjek mora brinuti za životinje i da se prema njima mora odnositi u skladu sa svojim dostojanstvom i da ih ne smije mučiti ni dopustiti da trpe”, piše Koncil pa nastavlja: “Isto tako, kada životnija ugine, dužni smo ju pokopati kako priliči, i to zbog svojega dostojanstva, no Crkva nema obred za pokop životinja premda nam je razumljivo da se psihološki vežemo uz svoje životinje koje su isto Božja stvorenja.”
“Danas, kada se općenito ističe ta povezanost između čovjeka i životnije, treba reći da postoji ta bitna razlika između čovjeka i životinje, no i životinja ima osjetni život – miče se, pamti, želi, vodi se urođenim instinktom. No jedino čovjek ima neumrlu dušu i zato mi molimo za svoje pokojnike, za ljude”, zaključuje Glas Koncila.
Podsjetimo, papa Franjo je još 2014. godine potvrdio tijekom tjedne audijencije na Trgu svetog Petra u Vatikanu da psi, zajedno sa “svim Božjim stvorenjima”, mogu ući u raj. “Jednoga dana, ponovno ćemo vidjeti naše životinje u vječnosti Kristovoj. Raj je otvoren za sva Božja stvorenja”, rekao je tada 77-godišnji pontif, a zabilježio je New York Times.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!