Prema britanskom Nacionalnom uredu za statistiku, čini se da sami najviše uživamo biti u ranoj mladosti, a zatim opet u dobi nakon 55. godine. Osobe u dobi od 24 do 55 godina, zbog uspona u karijeri ili zasnivanja obitelji, imaju najmanje slobodnog vremena pa si ne mogu tek tako lako priuštiti uživanje u samoći. Ali nakon 55. godine života, mnogi opet počinju cijeniti vlastito društvo.
Po svoj prilici, žene su te koje osobito vole biti same i one, primjerice, pokreću trend samostalnih putovanja. To potvrđuju ankete koje su pokazale da žene čine između 70 i 80 posto onih koji putuju sami. Prosječna im je dob 47 godina. K tome, ljudi općenito sve češće i solo objeduju. Upravo je taj samostalan odlazak na ručak ili večeru postao popularna aktivnost u cijelom svijetu, o čemu svjedoče i objave na TikToku.
Samoća godi!
“Kad se ljudi odvaže sami uživati u nečemu, to im godi više nego što su očekivali”, objasnila je britanska profesorica marketinga Rebecca Ratner koja je proučavala kako se osjećaju ljudi koji sami poduzimaju razne hedonističke aktivnosti, a potom i koliko uživaju u njima. “Ljudi također precjenjuju dobrobiti toga da uvijek budu s nekim”, ističe Ratner.
tekst se nastavlja ispod oglasa
Fantastičnih 28 sati sama
Upravo o sve prisutnijijoj žudnji za samoćom nedavno je za TheGuardian pisala njihova autorica i književnica Rebecca Seal. “Kao književnica, mnogo vremena provodim sama, a ipak gotovo uvijek žudim za još više samoće. I silno me fascinira odnos između samoće i usamljenosti, između čežnje da budemo sami i naše duboke želje da se ne osjećamo izolirano. Prije nekoliko mjeseci najavila sam svojoj obitelji – koju, da odmah razjasnimo, jako volim – da odlazim sama na vikend. To je nešto što nisam učinila više od desetljeća. Moja potreba da budem sama postala je preglasna da bih je zanemarila. Strašno je da moram priznati kako se moj posao bio proširio u sve kutke i pukotine mog života i sve što sam radila bilo je posao-roditeljstvo-posao-roditeljstvo, i na tom hrčkovom kotaču lako sam zaboravljala na obnavljajuću moć samoće.”
“I tako sam otišla u taj lijepi mali hotel. Bilo je veličanstveno, poput dugog, sporog izdisaja. Punih 28 sati tijekom kojih me nitko ništa nije pitao, niti trebao; nitko drugi nije imao mišljenje o bilo čemu što sam radila ili kada sam ili kako to radila.”, napisala je.
“Nije bilo nikoga koga bih mogla zadovoljiti osim mene same. Nisam olako shvatila mogućnost da to napravim i, da, bilo je to (pre)skupo za moj novčanik. Izvan uobičajenih okvira svog života, osjećala sam se kao da sam ponovno u svojim dvadesetima. U tim godinama nisam imala pojma da je baš toliki luksuz to što mogu biti sama kad god poželim. Tad su mi vikendi bili slobodno od obaveza, a ja sam mogla raditi što sam htjela. Nisam tada bila svjesna činjenice da ću se jednom u budućnosti osvrtati na sva ona samotna nedjeljna popodneva dok sam sama ležala na kauču i gledala televiziju, niti sam mislila da ću zavidjeti svojoj vlastitoj prošlosti. No, sada sam sretna kad uhvatim i taj trenutak samoće”, napisala je o svojoj žudnji za samoćom Seal.
A vi, volite li biti sami? Jesu li samotni trenuci za vas nagrada ili kazna?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa
