Maria (62): ‘Prvi muž me tukao, drugi je umro, a treći me svaki dan vrijeđa’

Gospođa Maria (62) oduvijek se smatrala veselom i optimističnom osobom, no sudbina joj je nesebično dijelila šamare. “Udala sam se rano, u braku smo dobili dvije kćeri. Nažalost, brak nije vrijedio od prvog dana i ja sam obećala sebi da ću promijeniti svoj život kad djeca malo porastu”, povjerava nam gospođa Maria.

Niz godina, otkriva nam, trpjela je i udarce i psihičko maltretiranje, ali je strpljivo čekala svoj izlaz. Rastala se nakon 14 godina.

“Trebala sam se suditi za stan, ali sam radije izašla s koferom u ruci. S kćerima sam se dogovorila da zbog životnih uvjeta ostanu s njim. O da, bilo je tu puno osude od drugih ljudi, govorili su: ‘Gle, ostavila je djecu!’ No djeca su ostala na svome i sa ocem. Brinula sam o njima i pomagala im, jedino nisam stalno bila fizički s njima”, objašnjava tadašnju situaciju.

Pitala se, povjerava nam, kako li je onda tek djeci koju roditelji ostave s djedom i bakom, a oni odu u tuđinu i ne vide se. “I za koga bi bilo bolje da sam ih ja uzela sa sobom i bila s njima podstanar? Nije bilo lako, ali kad vam dijete, kao meni, kaže: ‘Mama idi, razvedi se’, to je onda taj trenutak odluke”, razmišljanja su gospođe Marie.

Otišla na otok i ponovo se udala

Otišla je potom, doznajemo, iz svoga grada na jedan obližnji otok kako bi odradila sezonu. “Tu godinu su preko ljeta trebale doći kod mene, ali ih otac nije pustio. Bio je još uvrijeđen. No, nakon tri godine od rastave, postali smo ipak prijatelji”, ističe naša čitateljica.

“Ja sam se na otoku ponovo udala, i to za predivnog čovjeka, ali očito mi sreća nije bila još suđena. Nakon pet godina, na samu Novu godinu, on mi je umro. Krenuo je na posao gdje je radio kao kuhar u hotelu i dobio infarkt. Ostala sam sama, medu tuđim ljudima, bez stalnog zaposlenja, bez stana, a u najboljim godinama, bilo mi je tek 40. Trebalo je to preživjeti, ne pripadate ni ovdje na otok, a više ni tamo odakle ste došli. To razdoblje ne bih nikome poželjela, ali ja sam borac!” otkriva nam nadalje gospođa Maria.

Nakon mora suza i preispitivanja, odlučila je ostati na otoku. “Čekala me borba s roditeljima pokojnog muža, jer po njima ja sam trebala otići bez ičega, a djece nismo imali. Bila sam vrijedna radnica u hotelu, uvijek su me zvali među prvim sezoncima i trebala sam dobiti stalan posao domaćice, ali onda se počelo govoriti da nisam njihova otočanka pa bi to uvijek propalo”, objašnjava.

Treći brak bez sreće

Kao mladoj udovici nabacivali su joj se, napominje, svakakvi, no nije htjela ukaljati uspomenu na pokojnog muža. A onda je, nakon nekih godinu dana, upoznala povratnika iz Njemačke.

“Mislila sam, pa dobro, nije bodul, čovjek bio u svijetu, drugačiji je. Koja teška zabluda! Bio je on uglađen i kavaĺir no kad gledam danas s odmakom, sada kad su pale sve maske, on je najgora vrsta čovjeka. Da, ja s tim manipulatorom živim već 20 godina. Stariji je 13 godina od mene i svaki dan slušam kako živim u njegovoj kući. Ovo je moja kuća, kaže. A mi se u toj kući bavimo iznajmljivanjem i moj posao po toj kući ne vrijedi ništa, iako sve radim sama: doručke, čišćenje soba, pranje rublja, održavanje vrta”, povjerava nam nadalje svoju sudbinu.

Sada su gospođi Mariji na leđima 62 godine. Svaki dan, ističe, od trećeg supruga sluša kletve, vrijeđanja, omalovažavanja. “Ima to smisla? A on, operirao prostatu, ima šećer, visoki tlak, i dalje se nabacuje mladim curama i ženama. Ne, nisam ljubomorna, ali to omalovažavanje boli. Njega ne zanima to što ja životarim kraj njega, ma ne, ima sluškinju i njemu je dobro. A to što nije već jako dugo muško, to što ja patim, nije njegov problem. Bavim se mišlju da od tog manipulatora odem što dalje, ali opet sve ispočetka? A opet, uvijek to pitanje. Hoće li govoriti da nakon tri braka, očito sa mnom nešto ne valja? A ja samo nemam sreće”, smatra naša čitateljica.

“Duboko u sebi vjerujem da me negdje čeka sreća kakvu zaslužujem. Pa makar i zadnja tri dana života provela kao sretna, poštovana, voljena žena!”, riječi su kojima je svoju ispovijest završila gospođa Maria.