Vijesti
Je li svećenicima mjesto u školama? Odgovor nam daje jedan misaoni eksperiment
Kako bi vrli katolički roditelji reagirali da im, primjerice, proces odgoja i obrazovanja njihove djece započne toplom, svevremenskom porukom Jehovinih svjedoka?
Svake godine u nizu hrvatskih škola katolički svećenici dočekuju djecu, posebice prvašiće, pa ih u sklopu dobrodošlica koje organiziraju obrazovne ustanove, ritualno blagoslivljaju. I baš svake godine ova pojava izazove žestoku reakciju dijela javnosti koji misli da Crkvu s jedne strane i državu s druge – valja držati odvojene. Štoviše, udaljene, mnogi će reći.
Činjenica je da je hrvatski obrazovni sustav od osamostaljenja države natopljen religijskim sadržajima, često i sumnjive kvalitete, što izaziva bijes i osjećaj nemoći među roditeljima koji ne pripadaju organiziranim religijama ili misle da je prakticiranje religije intimna stvar pojedinca i obitelji. Svećenik u školi za njih ne predstavlja ništa drugo doli vjersko nasilje nad njihovom djecom i obiteljima.
S druge strane suprotstavljajuju im se roditelji koji poručuju da je “Hrvatska katolička država”, negirajući nagriženu ustavnu sekularnost Republike Hrvatske.
Je li svećenicima mjesto u školi? Odgovor na ovo pitanje dao je izvanredni profesor Sveučilišta u Zadru Marko Vučetić, doktor filozofije i bivši nezavisni saborski zastupnik.
“Onima koji ne shvaćaju u čemu je problem kada katolički svećenik, u javnoj školi, na početku školske godine izvodi vjerski obred, nudim misaoni eksperiment. Zamislimo da svaki put kada katolički svećenik dođe u javnu školu blagosloviti djecu, u njegovu župu dođe neki znanstvenik naturalist ili filozof ateist koji će vjernike poučiti ateističkoj slici svijeta i uzvišenoj autonomiji ljudske slobode”, piše Vučetić.
Vučetić nadalje obrazlaže da ako je svećenik napustio svoje radno mjesto i ušao u područje koje mu ne priprada, zašto recipročno ne bi bio spreman da u njegovo religijsko područje uđe netko tko u njega ne pripada?
“Nadalje, ako katolički roditelji smatraju da učenicima na početku školske godine treba uputiti i neku svjetonazorsku poruku, onda hajdemo, sistemom igara na sreći, izvlačiti tko će u kojoj školi uputiti tu poruku – u neke škole će doći katolički svećenik, u neke pravoslavni, u neke predstavnik Jehovinih svjedoka itd.”
“Kako bi vrli katolički roditelji reagirali da im, primjerice, proces odgoja i obrazovanja njihove djece započne toplom, svevremenskom porukom Jehovinih svjedoka? Ako ne žele da im djeca budu izložena drugim svjetonazorskim porukama, onda neka drugu djecu ne izlažu porukama vlastitog svjetonazora”, zaključuje Vučetić.
