‘Imam lijepe godine, što je previše, previše je, ne želim više živjeti’

Počnimo s jednim pozitivnim razmišljanjem o dugom životu. Jedna je 80-godišnjakinja toliko puna života, nade, optimizma i planova, da se čini kao da je uvjerena da će premašiti i stotu! “Mlada sam ravno 80 godina – razlog zašto želim živjeti što dulje je taj što imam troje sjajne djece, devetero unučadi i 14 praunučadi! Želim ih gledati kako odrastaju i kako ovaj svijet čine boljim mjestom za život. Moja unuka je brucošica te je u sveučilišnom odbojkaškom timu i odlično joj ide. Želi ostati u sportu, pronašla je ono što voli raditi i dobra je u tome”, napisala je na Quori.

“Cijela moja obitelj je odlična, a imam i fantastičnog muškarca od 87 godina s kojim se družim zadnjih šest godina. Nasmijava me i pokušava mi pokazati sve moguće načine kako da si olakšam život. Muče me, naime, tjeskoba i padam u depresiju, ali on je anđeo koji me drži motiviranom iz svih gore navedenih razloga.”

“Voljela bih još dugo biti ovdje i vidjeti ih sve moje srdnjoškolce kako završavaju školu i nastavljaju graditi svoj život na koji će biti ponosni. Nikada nisam imala priliku raditi samo ono što ja želim jer sam u proteklih 30 godina ususret smrti pomagala mnogim svojim starijima i to je ono što me držalo motiviranom. Uvijek sam tu za mlađe i starije iz svoje obitelji i nadam se da će netko, kad bude trebalo, biti tu i za mene”, obrazložila je.

Zašto želimo dugo živjeti?

Nakon ovog priznanja, istražili smo koji su to faktori koji nas motiviraju da želimo što duže ostati na ovom svijetu:

1. Ljudski instinkt: Temeljni ljudski instinkt je preživljavanje. Ovaj instinkt ne nestaje s godinama.

2. Obitelj i voljene osobe: Starije osobe često žele provesti više vremena sa svojom obitelji, vidjeti svoje unuke kako odrastaju i biti na svim značajnim obiteljskim događajima.

3. Nedovršen posao: Neki ljudi osjećaju da je ostalo još mnogo toga što bi trebali postići ili učiniti, bilo da se radi o osobnom projektu i želji ili čak pomirenju s nekim.

4. Strah od smrti: Ono nepoznato što dolazi sa smrću može biti zastrašujuće. Mnogi ljudi, bez obzira na dob, imaju strah od smrti i/ili onoga što slijedi.

5. Napredak u medicini: S napretkom u medicini, kvaliteta života u starijoj dobi danas može biti bolja nego što je to bio slučaj kod prethodnih generacija. To povećava izglede za dulji život u dobrom zdravlju i ljudi su optimističniji.

6. Osobna uvjerenja i duhovnost: Neki vjeruju u svrhu ili sudbinu koju još nisu ispunili. Drugi opet svaki dan vide kao dar i duboko cijene život zbog svojih duhovnih ili vjerskih uvjerenja.

7. Radost u malim zadovoljstvima: Mnogi stariji ljudi pronalaze radost u jednostavnim svakodnevnim aktivnostima i u svojoj rutini. Cijene male životne trenutke i to ih može navesti da požele više vremena na ovom svijetu.

8. Nada u zanimljivu budućnost: Svijet se brzo mijenja, a neke starije osobe žele svjedočiti budućem razvoju društva, inovacijama ili događajima. 

Nisu svi optimisti! 

Međutim, ne osjeća se svaka starija osoba tako optimistično kad je dug život u pitanju. Dok su neki zadovoljni i životom i godinama, drugi želuju za nekim, usamljeni su ili bolesni te mogu imati složene osjećaje o konceptu dugog života. 

Jedna je sudionica rasprave napisala: “Znala sam provoditi vrijeme sa 86-godišnjom tetom tijekom nekih šest mjeseci prije njezine smrti. Raspoloženja su joj variralo od želje da živi što duže do toga da neće niti želi doživjeti vjenčanje svoje unuke koje je trebalo biti sljedeće godine.”

“Obitelj joj nije pružila preporučenu cjelodnevnu skrb. Pomoć u kući imala je samo dva do tri puta tjedno. Teta je bila u pravu da neće poživjeti, otišla je u 87. godini krajem lipnja 2023. godine. Bolovala je od nedijagnosticirane demencije i to joj je presudilo. Sjećam se koliko je bila drugačija 2019., kada smo išle u kupovinu, jele i zabavljale se. Vrijeme i bolest su promijenili sve, mislim da je uvijek tako i da u jednom trenutku dug život više nije ono što si tako silno želimo”, napisala je.

‘Izabrao bih brzu smrt’

Potom se javio i mlađi muški sudionik: “Kad bih mogao birati između trenutne i potpuno bezbolne smrti, ili još 40 godina života (sada imam 41), izabrao bih smrt.”

“Dovoljno sam toga iskusio na ovome svijetu da znam da se on nikada neće promijeniti. Moj život je imao svoje lijepe trenutke, naravno, ali ti su trenuci rijetki. Što sam stariji, njih je sve manje i sve su dalje. To je djelomično i zbog toga što sam kao mlad puno toga prošao, a relativno bogatstvo u kojem sam živio umanjilo je moju inventivnost, pa i vrijednost iskustava.”

“Obitelj je, kako vrijeme odmiče, sve otrcanija, prijatelji su u najboljem slučaju ravnodušni, a u najgorem potpuno sebični, većina poslova je otupljujuće dosadna, a moderni rad otuđuje čovjeka od njega samog, od plodova njegova rada i prirode”, analizira ovaj sudionik rasprave.

“Razgovori s ljudima su u najboljem slučaju srdačni, a u najgorem psihički štetni. Priroda je uglavnom okrutna: prehladno je ili prevruće, loše je vrijeme, tu su rak, COVID-19, komarci, proces starenja, tjelesna oštećenja i bezbroj bolesti. Mali dio ljudi dobije na lutriji života (ljepota, inteligencija, bogatstvo). Ti ljudi s vremenom zgrnu 80 posto svega što vrijedi imati na ovom svijetu – sav intelektualni, kulturni, seksualni, društveni i financijski kapital koji život čini isplativijim. Žive u mjehurićima prekrasne arhitekture, u visokoj poslovnoj klasi. No, čak i među njima ima itekako puno nesretnih (upoznao sam ih dovoljno pa znam).”

“Ljudski život, s našom oštrom sviješću o vlastitoj patnji i patnji općenito, duboko je pogrešna ideja. Želio bih umrijeti (brzo i bezbolno) samo da vidim mogu li s našim Stvoriteljem (ili možda više njih) porazgovarati o tome smatraju li da su čovječanstvo ipak stvorili malo ishitreno”, zaključuje ovaj 41-godišnjak.

“Dosta mi je života”

Javila se potom i 87-godišnjakinja: “Ja sam jedna od onih ljudi kojima je dosta života i spremni su umrijeti. Jedan od razloga su zdravstveni problemi koji mi donekle otežavaju dane, a nisam više u snazi raditi nešto što bih voljela.”

“S 87 godina imam mnogo iskustava, dobrih i loših. Što je previše, previše je. Uglavnom sam uznemirena svjetskim vijestima i njihovim utjecajem na način na koji živimo. Slušanje vijesti svako jutro samo je niz tužnih i jadnih stvari koje se događaju u svijetu. Zar nikada nećemo naučiti? Često znam reći: Zaustavite svijet, želim sići”.

“Nisam pustila suzu kad je otac umro”

Javila se potom još jedna sudionica i napisala: “Sve što znam je ono što mi je otac ispričao dok se borio s rakom u terminalnoj fazi. Napunio je 90 godina i rekao da mu je žena mrtva, da mu je mrtva gotovo cijela obitelj, da su u nebo otišli njegovi prijatelji te da je i njegovo tijelo istrošeno. Životna radost ga je napustila i želio je na drugi svijet. Kad je konačno umro, nisam pustila suzu jer mi je rekao da je i više nego spreman. Potrošeno je previše vremena, truda i novca da netko njegovih godina ne umre. Taj je čovjek jako patio. Od snažnog čovjeka pretvorio se u čovjeka koji izgleda poput logoraša. Znam u duši da je u smrti pronašao silno željeni spokoj”, napisala je.

A kakva su vaša promišljanja? Želite li živjeti još dugo i pod kojim uvjetima? Nadate li se skorom odlasku i zašto bi vam on godio?