Povjerljivo

Gdje si, pravdo? ‘Za tri godine rada u Splitu, moj suprug dobije ravno 2,5 eura’

Osim hrvatskih umirovljenika, na svoje mirovinske sustave, zavode, razne birokratske nelogičnosti te bespoštednost banaka žale nam se i umirovljenici iz ostalih zemalja regije. Iz BiH nam se ovaj put javila gospođa Anka koja je opisala apsurdnu situaciju u kojoj se našao njezin suprug koji je nekoliko godina radio i u Splitu. Danas iz Hrvatske prima manje od mrvice, a doznajemo i zašto.

Objavljeno

|

Potpuno je apsurdno koliki iznos na svom bankovnom računu na ime svoje hrvatske mirovine dobije suprug gospođe Anke iz Bosne i Hercegovine. O tome nam gospođa Anka svjedoči sva izvan sebe od nevjerice, ta teško je doista povjerovati koliko čovjeku u mirovini vrijede tri radne godine.

“Moj suprug je tamo još sedamdesetih tri godine radio u Splitu. Živimo u BiH, i kad je napunio 65 godina, podnio je zahtjev za novi obračun mirovine kako bi mu se dodale te godine rada u Hrvatskoj. I, stigao je napokon obračun i iznos na koji ima pravo glasi: 16 eura mjesečno”, objasnila je u svom pismu gospođa Anka.

Većinu mu uzme banka

No, postoji tu jedan veliki ‘ali’. Gospodin BiH umirovljenik svoju penziju može primati isključivo na bankovni račun. “A kad Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje naplati troškove slanja novca u inozemstvo, a banka trošak konverzije te vođenja računa i usluge, ostane mu točno 2,5 eura”, otkriva nam s kako suludo malim iznosom na kraju raspolažu. Ta to im niti za dva kruha im nije dostatno!  

Poduzeli su, objašnjava nam, određene korake i uputili određene molbe, ali nisu naišli na apsolutno nikakvo razumijevanje.

“Moj suprug je stoga osobno od Zavoda zatražio da mu odobre da otvori račun u najbližoj poslovnici banke u Hrvatskoj, pa da mu novce šalju tamo da mu se bar nešto skupi pa da to ode podići svakih nekoliko mjeseci, ali nisu mu dopustili. Onda je zatražio da ga liše prava na tu mirovinu jer ovako samo banka ima korist. Ali, ni to mu nisu dopustili”, opisuje nadalje sve pokušaje razumnog rješenja.

Potom je otkrila da je suprug od tog stresa već na rubu živaca. “Moj suprug bio je branitelj na prvoj liniji obrane i to punih pet godina. Nije ranjavan, u civilnoj je mirovini. No, sada je  obolio. Ovakvo ponašanje prema jednom umirovljeniku je sramota”, požalila se na kraju svog pisma gospođa Anka.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Exit mobile version