Đurđa (63) ne misli u penziju: ‘Vozim taksi, zarađujem i uživam’

Gospođa Đurđa ima 63 godine i ne misli prestati raditi. Završila je srednju ekonomsku školu, naučila je za života raditi štošta, a već četiri godine, otkriva nam, radi kao vozačica taksija.

“Vozim taksi i na taj način poboljšavam svaki segment svog života. Meni taj osjećaj da radim i da sam korisna i sebi i cjelokupnom društvu znači puno više od novca”, povjerava nam puna ushita naša čitateljica.

Za volanom po osam i više sati

Nekada je za volanom, priznaje nam, i duže od osam sati. “To su lijepe vožnje i to je ugodno druženje sa ljudima, zadovoljna sam.” Kaže, do grada u kojem radi ima petnaestak minuta vožnje. Zaposlena je u maloj, ali uspješnoj firmi. “Na svom poslu se osjećam ugodno i baš uživam, možda to ima veze i s tim što je i moj otac za svog radnog vijeka bio taksist”, povjerava nam.

Njezin otac je, napominje, vozio u vrijeme nakon rata kad je zbog poskupljenja goriva ta usluga postala prihvatljiva samo ljudima dubljeg džepa, pa je bilo kriza u poslovanju. “No, s dolaskom autoplina ta je usluga ponovo postala prihvatljiva gotovo svakome”, objašnjava gospođa Đurđa.

Odvažite se i barem probajte

Često vikendima, doznajemo, savjesno vozi mlade koji izlaze u kafiće i klubove, skupi ih se više pa podijele račun, a i roditelji su sigurniji kad im ona djecu u noći doveze pred kućni prag. “Individualni prijevoz je i u malim sredinama popularan, a osobito je to živahno vikendom navečer kada mladi izlaze van”, kaže nam.

Za kraj je naša vesela, optimistična i radišna umirovljenica Đurđa poručila umirovljenicima: “Potičem sve umirovljenike koji imaju vozačku, odnosno položenu B kategoriju, da se jave u svoju obližnju taksi službu i da se odvaže na nove pustolovine, uživat će kao ja!”

Mirovinu, dakako, možete “zamrznuti”, ili je zadržati pa se prijaviti na četiri sata. Zašto ne probati, ako imate mogućnosti i ovako lijepu preporuku?