“Vjerujem da je gospođi naporno biti tako dugo sa troje već velikih unuka, kako fizički, tako i financijski, ali ja joj želim reći da bi joj bilo još puno teže da ih ne vidi jako dugo. Nije rješenje sve ugađati djeci, pa neka to više ne radi – bolje bi bilo učiti djecu da budu korisni, da nešto nauče. Djeca to najviše žele, ali netko stariji to mora pokrenuti”, smatra gospodin Darko.
Potom je otkrio kako bi on unucima organizirao ljetne praznike. “Ja bih tijekom ljetnih praznika malo ‘zanemario’ prijatelje i maksimalno se posvetio unučadi. Najprije bih im otvoreno rekao da nemam novaca, ali imam vremena koliko god ga oni žele provesti sa mnom. Stalno bih smišljao nešto kako da im ispunim vrijeme, pomno bih sve isplanirao i organizirao: odlazak na plivanje, vježbanje, vožnju biciklom, odlazak u prirodu i učenje o vrstama biljaka, životinja, drveća itd.”
“Naučio bih ih da je znanje jako važno, to će im pomoći da postanu sjajni ljudi i ako mi jednoga dana kažu da sam i ja barem malo zaslužan za njihov uspjeh, smatrat ću da je moj život imao smisla”, nastavlja u svojem pismu.
Treba se dobro organizirati
Otišao je potom gospodin Darko i dalje u svojim promišljanjima, pa savjetuje bake i djedove koji muku muče s unucima da se mogu organizirati i na sljedeći način (bio bi to, dakako, i njegov plan s vlastitim unucima): “Ako imate vrt može se organizirati sadnja, berba i prerada ekoloških proizvoda, tako će djeca naučiti važnost zdrave prehrane i kako je pripremiti. Ako nemate vrt ona čitajte djeci i učite ih, primjerice neki strani jezik, zemljopis, biologiju, nešto od toga bi sigurno zainteresiralo djecu”, misli su gospodina Darka željnog unučadi.
Potom kaže da je uvjerenja da ponašanje djece ovisi i o našem pogledu na svijet odnosno je li on optimističan ili pesimističan. “Djeca rade ono što vide i ako oni vide pozitivnu energiju i strpljenje kod nas, oni će osjetiti i našu ljubav. A znamo da smo za ljubav i mi odrasli spremni učiniti sve, a djeca i mnogo više”, uvjeren je gospodin Darko.
“Umro bih od sreće“
“Osobno, umro bih od sreće da dobijem unuke i priliku da im pružim životnu školu, mislim da je to nešto najveće i najljepše što se čovjeku može dogoditi”, zaključio je svoje dirljivo pismo gospodin Darko. Željno iščekujemo još jedno njegovo pismo u skoroj budućnosti – ono, u kojem nam otkriva da je postao ponosan i brižan djed. Prilog koji je potaknuo našeg čitatelja Darka na reakciju pročitajte na ovoj poveznici.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
