Povjerljivo
Darinka (70) si lijepo zaradi: ‘Od mirovine se ne da živjeti, vratili smo se na selo’
Gospođa Darinka (70) i njezin suprug (72) su se u mirovini, nakon smrti njezinih roditelja, vratili na djedovinu na selu. Ona je završila višu ekonomsku, on je tekstilni inženjer i ne libe se nikakvog posla na zemlji – nastavili su uhodan posao ekološke poljoprivredne proizvodnje te uzgajaju ovce i kokoši. No, boje se dana kad će onemoćati i kad će im primanja pasti samo na mirovine. Penzije im, smatra, neće biti dostatne za dostojanstven život.
U mirovini su gospođa Darinka i njezin suprug nastavili neumorno raditi, i ne staju ni načas. ”Na mojoj se djedovini bavimo certificiranom ekološkom poljoprivredom odnosno imamo zaokruženu bioodrživu proizvodnju ratarskih i povrtnih kultura. Imamo masline, šumu i uzgajamo ovce, radi gnoja i održavanja okoliša. Oko kuće imamo 6 hektara zemlje, a ukupno imanje prostire se na 18 hektara. Naslijedili smo kompletnu mehanizaciju koju smo nadopunjavali, uz plastenik i rezervoare za skupljanje kišnice radi navodnjavanja. Uživamo u prirodi s pogledom na Učku i more, lijepo nam je, ali smo zabrinuti”, otkrila nam je.
Izrazila je potom svoju ogorčenost na mirovinski sustav. ”Ja imam 37 godina staža, suprug ima 40 godina. Zašto naša mirovina ne iznosi barem 70 posto naše mirovinske osnovice koju smo uplaćivali, a ne manje od 38 posto? Očekivana mirovina bi nam trebala biti oko 1000 eura za svakog, a ovako je nikakva. Nedostatna za život, osobito kad se čovjek razboli kao mi”, objašnjava nam.
Bolje je raditi, nego misliti na bolesti
”Naime, suprug je dva puta operiran zbog malignog tumora mjehura, a ja sam dijabetičarka i četiri puta dnevno primam inzulin. Uvjereni smo da nam je rad na zemlji i s ovcama i kokicama najbolja opcija, samo se pitamo što ćemo i kako jednom kada više ne budemo mogli raditi, kada ćemo morati živjeti samo od mirovine, a uvjereni smo da smo zaslužili dostojanstveniju starost”, tumači nam nadalje.
Ima dojam, nastavlja, da se stalno samo priča o pomoći najmanjima, najsiromašnijima. ‘Ali, uz dužno poštovanje svima, ali mi smo čitav život radili, školovali se, podizali djecu, školovali i njih, brinuli i pomagali roditelje, a i u ovim godinama moramo dodatno raditi tri posla da bi donekle zadržali kvalitetu života i zdravlja”, pojadala se.
”Hvala na prilici što sve ovo mogu nekome reći, žao mi je samo što udruge umirovljenika nemaju tu snagu da nas država više čuje i uvažava”, smatra gospođa Darinka.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!