Povjerljivo
Da ti srce pukne zbog djeda: ‘Unuke mogu vidjeti samo u tajnosti’
Da u našem društvu muškarci i dalje rijetko pokazuju osjećaje govore i intimna i povjerljiva pisma koja nam šaljete – žene koje nam pišu su i dalje u velikoj većini. No, ovaj put slomio nas je upravo jedan muškarac – otac, punac i djed – koji nam se sav očajan požalio da mu kći i zet brane viđati voljene unučice. Eh, živote!
“Tužno je i žalosno” – tako svoje pismo započinje nesretni djed i naš čitatelj, koji je želio ostati anoniman. “Evo, moram i ja iznijeti svoju tužnu istinu. I meni kći i zet godinama ne dopuštaju viđati moje dvije krasne, slatke unučice. A djevojčice silno žele biti sa mnom! Znam to, jer su se sa mnom tajno dopisivale dok i to moja kći i zet nisu zabranili”, piše nam nesretni djed.
Potom nam otkriva da je s unukama dogovorio tajni susret. “Nedavni susret u tajnosti s mojim unučicama započeo je uz strašni stisak i zagrljaj, a protekao u suzama i zagrljajima. Govorile su mi: Dida strašno te volimo i mislimo na tebe, želimo dolaziti kod tebe. Puno nam nedostaješ, ali mama i tata nam ne daju, a mi ne znamo zašto to rade”, povjerio nam se djed.
Ne smije im se javiti kad ih vidi
Preteško je, piše nadalje, uopće i objasniti bol koju nosi u svom srcu kad u gradu vidi svoje drage unučice, a ne smiju se javiti jedni drugima. “A sve to se događa zbog kamenog srca moje kćeri i zeta koji iz nekog njihovog bezobraznog hira mojim unučicama ne dopuštaju da dostojanstveno, uz ljubav svojih bližnjih, prožive svoje djetinjstvo. Pozivam stoga sve djedove i bake koji imaju isti slučaj da se udružimo te od nadležnih institucija zatražimo izmjenu zakona da se bakama i djedovima olakša kontakt s unucima”, vapaj je očajnog djeda.
“Ja sam kao čovjek osjetio neopisivu bol koju svaki dan nosim u svom srcu, neprestano misleći na svoje slatke unučice kojima ne smijem pružit ruku. Ne smijem ih zagrliti i poljubiti. Često mi poteknu suze niz lice. Strašno je što im ne smijem iskazati svoju ljubav koju za njih čuvam. Tužan je ovaj život bez mojih divnih unučica. Za sve su krivi kći i zet jer postupaju nerazumno zbog svog prezira i mržnje, ali i bahatosti. Zaboravljaju da su i oni bili djeca, da su imali bake i djedove koji su ih voljeli”, napisao je.
“Danas djeca više ne poznaju svoje najbliže, svoju rodbinu, ja kao čovjek moram reći sve je to strašno i tužno”, dodao je za kraj nesretni djed. Iako nije naveo što mu kći i zet toliko strahovito zamjeraju, naš čitatelj je spreman pružiti ruku, ako treba zamoliti za oprost i nastaviti život u miru i slozi. No, zid je, barem zasad, previsok.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!