Povjerljivo

‘Budite sretni ako vam bake čuvaju unuke, ne znate kako je nemati nikoga’

Naša čitateljica koja je željela ostati anonimna pa nam je dala samo nadimak – Kika, ima 34 godine, nedavno se udala i ima bebicu. Čita, piše nam, naše priče o bračnim parovima kojima svekrve i svekri odnosno punice i punci, idu strašno na živce, a ona bi dala sve da ima nekoga tko bi joj malo, berem ponekad, bio pri ruci. Majka joj je stara i ne može više biti s bebom, oca nema, a njezin suprug nema roditelje.

Objavljeno

|

Kika živi u Zagrebu i gdje god se sa svojom bebom od 7 mjeseci okrene, vidi bake i djedovi koji se igraju s djecom. Ona i suprug, otkriva, nemaju nikoga osim njezine majke koja je stara i gotovo nemoćna. Zato, priznaje nam iskreno, ponekad zavidi svima koji imaju nekoga da im uskoči bilo čuvanjem djece, bilo financijski.

“Majka sam dječačića od sedam mjeseci. Suprug nema roditelje jer ih je jako rano izgubio, a meni je umro tata. Moja je majka starija i ne može više pričuvati bebu. Moram priznati da sam malo zavidna ljudima kojima roditelji odnosno bake i djedovi, pomažu oko čuvanja djece, nekima čak kupe stan ili im pomognu sa bilo kojim iznosom”, iskrena je.

Iako je svojoj majci zahvalna što mogu živjeti kod nje i barem ne plaćaju podstanarstvo, bila bi presretna da barem ponekad može predahnuti od kućanstva i bebe. Ne može shvatiti zašto se neki bračni parovi toliko svađaju s roditeljima, bilo da su njegovi ili njezini. “Moja mama više ne može čuvati bebu. Zato vašim čitateljima želim poručiti da budu sretni ako im bake čuvaju djecu jer je to jako velika stvar i mogu im samo zahvaljivati”, napominje Kika.

Budite zahvalni na svakoj pomoći

Neka budu sretni i zahvalni, napominje, i ako im financijski pomognu, jer njezina majka u mirovini jedva ima za sebe. “Ne znam kako bi mi preživjeli da nismo predani vjeri. Inače, ja ne idem u crkvu, ali vjerujem u Isusa i u snagu molitve i vjerujem da nam se Isus smilovao kad su nam neki susjedi i poznanici, i sestre, dali stvari za bebu. I na tome smo svakome zahvalni”, piše nam.

Kako kaže, od mame nikad nije uspjela odseliti, a voljela bi barem sada kad ima obitelj. “Jednostavno sam imala takav životni put da se nikad nisam odselila”, kaže svjesna da Hrvati roditeljski dom napuštaju najkasnije u cijeloj Europskoj uniji. Od kuće u prosjeku sele tek s 33,4 godine, a ona ne može otići ni sada, jer je najam stana otišao u nebo i to s minimalcima jednostavno nije priuštivo.

Preskupo podstanarstvo

Evo što Kika kaže na tu temu: “Vjenčali smo se nedavno, ali jednostavno nemamo za podstanarstvo. Tek je nedavno on dobio malo povećanje plaće, do sada su nam primanja bila doista niska. U kući plaćamo svoje račune, dvije trećine režija suprug i ja, a jednu trećinu mama. Trudimo se da majci ne budemo na teret, kupujemo svoju hranu”, objašnjava.

Bake i djedovi, puno znači ako čuvate unuke!

Parovi gdje oboje imaju živuće roditelje, smatra, možda mogu očekivati barem nekakvu pomoć, a oni se osjećaju zaglavljeno. “Pa opet, svjesni smo da može i gore, ima ljudi kojima je teže nego nama, no vjerujemo da će nam Isus pomoći da uspijemo doći do svog stana. Ja imam sestre i ne mogu maminu kuću smatrati svojom. Niti mogu majku poticati mi je jednog dana ostavi, a mojim sestrama ništa, iako one žive sa svojim muževima i imaju svoje kuće.”

“Zato ako vam roditelji pomognu oko čuvanja djeteta, ponekad i kuhanja ili pospremanja, budite stvarno zahvalni, jer mi ne predahnemo. A vama drage bake i djedovi želim ponoviti da nemate pojma koliko značite svojoj djeci, ako im čuvate unuke. To im osobito puno znači u današnje vrijeme kad se radi po cijele dane, kad se na poslu od nas očekuje zbilja puno, i kad se općenito tako ubrzano živi”, završila je svoje pismo Kika.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Exit mobile version