Povjerljivo

Biserka (71): ‘Kći nema djecu, ali ima čistačicu i naručuje hranu za van’

I dok mladi misle da je naručivanje i dostava hrane na vrata jedna od najcool usluga današnjice, stariji smatraju da je to bacanje novaca, propuštanje stjecanja dragocjenih kulinarskih vještina, pa čak i gubitak smisla života. Na razgovor o tome potakla nas je gospođa Biserka (71) iz Rijeke, koja ne može vjerovati da njezina kći i zet uopće ne kuhaju kod kuće.

Objavljeno

|

Kći i zet gospođe Biserke iz Rijeke, povjerava nam, u kasnim su tridesetima i nemaju djece. Kako nam je ispričala, o unucima ih više i ne ispituje, jer se silno ljute na pitanja o tome kad će djeca – i hoće li uopće. “Što da ih pitam, kad je odgovor uvijek isti: Kad budu, ako budu, znat ćeš. Ona mi kći još kaže: Mama, ne guraj nos gdje ti nije mjesto. Nije me više volja ni pitati. Iako se osjećam dužnom ponoviti joj da su joj kasne tridesete zadnji vlak za majčinstvo, ako misli”, govori nam ova umirovljenica.

Rekla je potom da nju još nešto osim te njihove ležernosti oko roditeljstva silno brine, a to je što imaju svoj stan koji su naslijedili od zetove bake, a imaju i dobre poslove, pa uopće ne kuhaju. “Oni vam dođu s posla, ako se vraćaju zajedno još iz auta preko mobitela naručuju hranu za van. Neki dan sam se vozila s njima, uzeli su onda i meni, pitam koliko koštaju ta tri osrednja obroka, kažu nešto ispod 23 eura, meni se to činilo puno”, rekla je gospođa Biserka.

Zdravlje ni financije ih ne brinu

“Mislim da je ne samo ekonomičnije, već i zdravije kupiti fažol za par eura i skuhati ričet za dva dana, nego svaki dan ostavljati tolike novce za dostavu gotove hrane gdje i ne znaš što jedeš. Kći više ne zna ništa pošteno skuhati ni ispeći, a zet još manje. Nemaju pojma kako se kuha brodet, priprema dobar rižoto, sarma. Tjestenina i gotov umak su im domet. I gotovi tortelini, sa vakumiranom već opranom salatom. Meni dođe da svisnem kad to sve vidim”, kaže nam iskreno naša sugovornica.

Priča ona, kaže nadalje, o tome i s prijateljicom, i kod nje slična situacija. “Kaže mi neki dan susjeda na kavi, da njenima smrdi po tržnici pa više uopće ne idu, sve kupe u šoping centru, i da, isto naručuju za van, samo manje jer imaju djecu koja glavni obrok jedu u vrtiću i školi pa kuhaju barem vikendom. Ali moji vam vikendom plaze okolo, pa opet ručaju vani. Meni se čini da oni sve tako rasprčkaju, obje plaće na svoje prohtjeve. Još imaju i čistačicu. Ja nisam za takav život, meni se to čini neodgovorno, neozbiljno”, kaže nam.

“Uljuljkani u komociju”

“S druge strane”, kaže i zamisli se načas, pa dodaje: “Njima je sve bilo servirano, zato i je to tako. Muž i ja morali smo se boriti i rukama i nogama da nešto steknemo. Prvo smo radili za stan, pa ulagali u starinu na Krku. Školovali smo dvoje djece, nije bilo lako kad se počelo od nule. Ali, s druge strane, to je opet bio neki pogon, nešto što nas je tjeralo na smisleno stvaranje. Ovi moji su se tako uljuljkali u svoju komociju, da je to prestrašno”, požalila nam se gospođa Biserka za našeg kratkog susreta tijekom kojeg je zapravo vrlo konkretno sažela jedan veliki životni trend današnjih mlađih generacija.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Exit mobile version